LIMSpec Wiki
Za ostala značenja, vidi Wuyue (razvrstavanje).
| |||||||||||||||||||||||||||||||
Kraljevina Wuyue (pojednostavljeni kineski: 吴越国; tradicionalni kineski: 吳越國; pinyin: Wúyuè Guó) je bila kineska država koja je postojala na obali današnje provincije Zheijang u 10. vijeku, odnosno bilo jedno od Deset kraljevstava nastalih nakon pada dinastije Tang. Njen osnivač je bio Qian Liu, vojni guverner koji je 902. godine od dinastije Tang ishodio status princa od Yuea na području pod svojom vlašću. Kada je godine 907. svrgnut Ai, posljednji car dinastije Tang, Qian Liu je iskoristio priliku da sebe proglasi kraljem nezavisne države. Ime joj dao prema drevnim državama Wu i Yue.
Wuyue se graničila sa državom Min na jugu i državom Južni Tang na sjeveru i zapadu. Iako nije imala prostranu teritoriju niti posebno veliki broj stanovnika, pokazala se najdugovječnijom, a prema mišljenju nekih suvremenih historičara i najuspješnijom od svih Deset kraljevstava. To se tradicionalno tumači povoljnim geografskim položajem kao i orijentacijom lokalnog stanovništva na pomorstvo i trgovinu, što su Qian Liua i njegove nasljednici nastojali iskoristiti da akumuliraju materijalno bogatstvo; također je bila razvijena i intenzivna diplomatska aktivnost, kako prema nominalnim vladarima Pet dinastija na sjeveru Kine, tako i prema Japanu i Koreji. Ponekad se spominje kako se upravo pod vlašću Wuwuyea na području današnjeg Šangaja stvorila kultura koja se smatra zasebnom u odnosu na ostatak Kine.
Wuyue je prestala postojati kada je, suočen s vojnim pohodom nove carske dinastije Song, posljednji kralj Qian Chu odlučio mirno priznati njenu vlast. Zbog toga mu je dozvoljeno da kraljevsku titulu formalno zadrži do smrti. Nakon toga su njegovi potomci zadržali istaknut položaj u regiji.
Vladari
| Hramska imena | Posthumna imena | Lična imena | Periodi vladavine | Imena ere i njihove dužine | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| kineski | pinyin | šangajski | kineski | pinyin | šangajski | kineski | pinyin | šangajski | ||
| 太祖 | Tài Zǔ | Tha Tsu | 武肅王 | Wǔ Sù Wáng | Vu Soh Waon | 錢鏐 | Qián Liú | Zi Leu | 907-932 | Tianyou (天祐)：907 Tianbao (天寶)：908-912 |
| 世宗 | Shì Zōng | Sy Tson | 文穆王 | Wén Mù Wáng | Ven Moh Waon | 錢元瓘 (錢傳瓘) |
Qián Yuánguàn (Qián Chuánguàn) |
Zi Nyoe Cioe (Zi Zoe Cioe) |
932-941 | Changxing (長興)：932-933 |
| 成宗 | Chéng Zōng | Zen Tson | 忠獻王 | Zhōng Xiàn Wáng | Tson Shie Waon | 錢佐 (錢弘佐) |
Qián Zuǒ (Qián Hóng Zuǒ) |
Zi Tsu (Zi Ghon Tsu) |
941-947 | Tianfu (天福)：941-944 |
| Did not exist | N/A | N/A | 忠遜王 | Zhōng Xùn Wáng | Tson Sen Waon | 錢倧 (錢弘倧) |
Qián Zōng (Qián Hóng Zōng) |
Zi Tson (Zi Ghon Tson) |
947 | Tianfu (天福)：947 |
| nije postojalo | N/A | N/A | 忠懿王 | Zhōng Yì Wáng | Tson I Waon | 錢俶 (錢弘俶) |
Qián Chù (Qián Hóng Chù) |
Zi Tsoh (Zi Ghon Tsoh) |
947-978 | Qianyou (乾祐)：948-950
|
Qian Chu kao priznao careve dinastije Song kao svoje sizerene 978. te nastavio vladati kao kralj Wuyuea do svoje smrti 988.
Literatura
- Chavannes, Edouard. "Le royaume de Wou et de Yue", T'oung Pao 17: 129-264 (1916).
- Mote, F.W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. str. 11, 15, 22–23. ISBN 0-674-01212-7.
- Pan, Guangdan (1937). Prominent Families of Jiaxing in the Ming and Qing Dynasties. Shanghai: The Commercial Press.
- Worthy, Edmund H. (1983). „Diplomacy for Survival: Domestic and Foreign Relations of Wü Yueh, 907-978”. u: Rossabi, Morris. China among Equals: the Middle Kingdom and its Neighbors, 10th-14th centuries. Berkeley: University of California Press. str. 17–44.
