LIMSpec Wiki

Trogir
Trogir
Koordinate: 43°32′N 16°15′E / 43.53°N 16.25°E / 43.53; 16.25
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Uprava
• Gradonačelnik	Vedran Rožić
Stanovništvo
• Ukupno	12,995
Vremenska zona	UTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)	UTC+2 (CEST)
Poštanski broj	21220

Trogir (talijanski: Traù) je grad u Hrvatskoj koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Grad Trogir osnovali su grčki kolonisti s otoka Visa u III. st.pr.Krista. U centralnoj Europi smatran je najbolje sačuvanim romaničko-gotičkim gradom. Dvorac i kula okruženi zidinama sačinjavaju jezgru Trogira.

Najznačajniji kulturni spomenik je trogirska katedrala čiji portal zapadnih vrata izradio majstor Radovan. Grad Trogir smješten na obali Kaštelanskog zaljeva. Smješten na otoku između Čiova i kopna, spojen kamenim mostom s kopnom. Bogatstvo kulturno-povijesnim spomenicima, remek djelima, malim ulicama, umjetničkim zbirkama oduševljava svakog posjetitelja.

Trogir je pravi grad muzej i prekrasno je iskustvo posjetiti ga, te na tren utonuti u prošlost, šećući uskim ulica dok vas sa svakog kuta "napadaju" kamena pročelja starih portala, glave različitih ljudskih i životinjskih motiva.

Ulazak u sakralne objekte otkriva Vam neke manje i više poznate detalje iz povijesti. Trogir je jedan od onih gradova koje je najbolje posjetiti uz stručno vodstvo turističkog vodiča, van glavne sezone i turističke gužve.

Trogir se nalazi u centralnom dijelu Dalmacije na S-Z kraju Kaštelanskog zaljeva, 20-ak km udaljen od Splita

• OŠ majstora Radovana, malo izvan središte Trogira
• OŠ Petra Berislavića, na trogirskoj rivi uz more

• SŠ Ivan Lucić
• SSŠ Blaž Jurjev Trogiranin

Istorijski dio Trogira
Svjetska baština – UNESCO
Trogir,  Hrvatska
Registriran:	1997 (31. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iv
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Cijeli stari dio Trogira je najbolje očuvan romaničko-gotički kompleks ne samo na Jadranu, već i u cijeloj srednjoj Evropi. Nalazi se od 1997. god. na UNESCO-voj listi svjetske baštineTrogir ima 2300 godina neprekinute urbane tradicije. Njegova kultura nastala je pod uticajem starih Grka, a potom Rimljana i Mlečana. Trogir ima veliku koncentraciju palača, crkava i kula, kao i tvrđavu na malom otoku. Ortogonalni plan ulica ovog ostrvskog naselja datira još iz helenističkog perioda, a uzastopni vladari su ga uljepšavali mnogim lijepim javnim i domaćim zgradama i utvrđenjima. Njegove romaničke crkve upotpunjuju izvanredne renesansne i barokne građevine iz venecijanskog perioda.^[1]

Katedrala svetog Lovre je najznačajnije djelo romaničko-gotičkog stila i najveća građevina u Trogiru. Glavni zapadni portal, remek djelo i u Hrvatskoj, nazvan je po njegovom autoru, majstoru Radovanu koji ga je isklesao 1240. godine i potpisao s per Raduanum, iako je dovršen tek u 14. stoljeću.

Crkva svetog Petra u Trogiru pripadala je ženskom benediktinskom samostanu kojeg je prema predaji 1242. godine utemeljila supruga ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. Na glavnom pročelju je barokni portal u kojem je luneta s poprsjem sv. Petra, rad Nikole Firentinca. U drugoj polovini 17. stoljeća unutrašnjost je barokizirana. Izrađen je drveni strop podijeljen na ovalna, poluovalna i šesterostrana polja uokvirena bogato profiliranim okvirima s tordiranom vrpcom. Postavljena su dva bočna mramorna oltara posvećena Bogorodici i sv. Ignaciju Loyoli. Od drvenoga glavnog oltara sačuvani su monumentalni kipovi svetog Petra i Pavla iz polovine 17. stoljeća. U pločniku crkve ističu se ukrašene nadgrobne ploče trogirskih obitelji Andreis i Cipiko.

Crkva svetog Sebastijana (Trogir) podignuta je 1476. kao zavjet građana Trogira svetom Sebastijanu za spas od kuge. Pročelje ove renesansne građevine koju je izveo Nikola Firentinac ukrašeno je skulpturama svetog Sebastijana, grbovima biskupa Jakova Turlona i gradskog kneza Malipiera, a poviše njih skulpturom Krista Spasitelja. Nad pročeljem se uzdiže dvokatni toranj gradskog sata. U dijelu istočnog zida sačuvane su do vrha dvije konhe šesterolisne Crkve svete Marije koja je stajala s istočne strane. Uz bočne zidove u unutrašnjosti crkve predstavljena su tri sarkofaga rabljena za ukope pod pločnikom trijema Crkve svete Marije. Na zapadnom zidu postavljena je kamena ploča s imenima branitelja s trogirskog područja koji su poginuli u Domovinskom ratu.

Trogirska gradska loža prvi puta se spominje u 13. stoljeću. Izvorno je služila kao otvoreni prostor javnog okupljanja, a u određenim danima i satima bila je namijenjena organiziranoj komunalnoj pravnoj službi, sklapanju ugovora, objavljivanju zakona, kao i samom suđenju. Na istočnom je zidu 1471. godine izveden retabl Pravde s prikazom mletačkog lava i zaštitnicima grada svetim Lovrom i blaženim Ivanom Trogirskim, rad radionice Nikole Firentinca. To je spomenik izrađen u čast Mletačke Republike. Središnje polje s prikazom lava uklonjeno je 1932. godine. Na južnom je zidu reljef s prikazom bana Petra Berislavića na konju, rad Ivana Meštrovića. Loža je obnovljena 1892. godine.

Palača Garagnin-Fanfogna je sklop koji se sastoji od dva bloka romaničkih i gotičkih kuća, nastao u drugoj polovini 18. stoljeća tom prilikom objedinjen po projektu Ignacija Macanovića. Južna jednokatnica s vanjskim stubištem imala je gospodarsku namjenu, a danas je u funkciji gradskog lapidarija u kojem su predstavljeni zidovi helenističkog Tragurija. Na katu je galerija Cate Dujšin-Ribar. Glavni je ulaz u palaču s predvorjem i stubištem bio na istočnoj strani bloka, u glavnoj gradskoj ulici, a ukrašen je sastavnicama kasnobarokne Macanovićeve dekoracije. U unutrašnjosti je sačuvan salon sa stropnim štukaturama iz 18. stoljeća. Tu je i bogata knjižnica Ivana L. Garagnina (1722.-1783.), skupljača arheoloških spomenika i numizmatike, dekorirana zidnim oslikom s portretima filozofa i književnika. Sačuvana je i zbirka slika i bakropisa iz 17. i 18. stoljeća. U palači je smješten Muzej grada Trogira.

Rotonda sv. Marije na Poljani pripada tipologiji šesterolisnih crkvi prve polovine 9. stoljeća. Crkva je građevina nadvišena središnjom kupolom i okružena šestorima apsidama, podignuta po uzoru na kapele karolinškog doba. Spominju se njena četiri oltara: glavni posvećen Marijinom Uznesenju, drugi, renesansni oltar sv. Jerolima podignut 1463. godine, sv. Marije od Loreta i svete Lucije. Porušena je polovinom 19. stoljeća, a izgled je sačuvan na grafici iz 19. stoljeća koju je izradio francuski crtač Ch. L. Clerisseau. Apside su vani imale po tri niše razdijeljene lezenama, a tambur kupole bio je ritmiziran nišama s prozorima. Na zapadu crkve spominje se trijem koji je rabljen kao sudnica, a pred njim gradska ulica zatvorena u 15. stoljeću gradnjom tornja gradskog sata.

Trogir na Wikimedijinoj ostavi

• Čiovo - Trogir Arhivirano 2016-04-02 na Wayback Machine-u
• Trogir-online.com
• Slike Trogira Arhivirano 2005-12-22 na Wayback Machine-u
• Trogir - Seget Vranjica Arhivirano 2007-05-19 na Wayback Machine-u