LIMSpec Wiki

Posted on July 23, 2020 By Robert Payne

Uredi veze
Za ostale upotrebe, v. Austrija (razvrstavanje).
Republik Österreich
Republika Austrija
Geslo: –
Himna: "Zemlja planina, zemlja reka"
Lokacija Austrije
Službeni jezicinemački, u pojedinim regijama: slovenački, gradišćanski hrvatski, mađarski
VladaSavezna republika
UtemeljenjeOd Zapadne Nemačke 27. jula 1955.
Površina
• Vode (%)
0,84
Stanovništvo
• Popis iz 2023
9,104,772[1] (93.)
• Gustoća
109 /km2
BDP (PPP)procjena za
• Ukupno
$461.432 billion[2]
• Per capita
$51,936[2]
BDP (nominalni)procjena za
• Ukupno
$446,315 billion[2]
• Per capita
$50,277[2]
Gini (2020)27.0[3]
nizak
HDI0.922[3]
jako visok
ValutaEvro ¹
Vremenska zona+1 (CET)
UTC +2 (CEST)
Pozivni broj43
Veb-domena.at
¹ Pre 2002. Austrijski šiling
Karta rimskih provincija na području današnje Austrije
Faksimil darovnog ugovora u kojem se prvi put pominje Austrija
Carica Marija Terezija
Podjela Austrijskog Carstva na austrijski i mađarski dio
Savezničke okupacione zone u Austriji nakon Drugog svjetskog rata
Karta nacionalnih parkova u Austriji
Großglockner najviši planinski vrh Austrije se 3.798 m
Predsjednik Austrije od 2016. godine Alexander Van der Bellen
Zgrada austrijske skupštine u Beču

Austrija (njem. Österreich [ˈøːstɐˌʁaɪç]; službeno Republika Austrija, njem. Republik Österreich), srednjoevropska država koja graniči na sjeveru s Njemačkom i Češkom, na istoku sa Slovačkom i Mađarskom, na jugu sa Slovenijom i Italijom, te na zapadu sa Švicarskom i Lihtenštajnom. Površina Austrije je 83.883 km². Glavni grad države je Beč. Ukupni broj stanovnika je 9,104,772.[4] Austrija je članica organizacije Ujedinjenih naroda od 1955. godine, a Evropske unije od 1995. godine. Od 2009-10. godine, Austrija je nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Historija

Glavni članak: Historija Austrije

Starije kameno doba

Područje Austrije bilo je naseljeno i u starijem kamenom dobu, o čemu svjedoči i jedan od najvrijednijih nalaza arheologije u Austriji tzv. Willendorfska Venera. Nastala je oko 25.000 godina p.n.e na području današnjeg Willendorfa kod Wachaua u Donjoj Austriji. Pronađena je 1908. godine, a danas se nalazi u Prirodno-historijskom muzeju u Beču.

Kelti, rimske provincije

Na području današnje Austrije keltska plemena - Ambidraven, Ambisonten, Boier, Kampi i Noriker, osnivaju kraljevstvo Noricum. Ovo kraljevstvo bilo je poznato po izvozu željeza, sve do područja današnje Italije, kao i po svojim konjima. Imali su i svoju kovnicu novca. Širenjem Rimskog carstva, kroz mirno osvajanje, pod rimskim vojskovođama i carskim sinovima Tiberijem i Druzom 15. godine pne. područje današnjeg Tirola i Vorarlberga prelazi u posjed Rima. Rimljani osnivaju provincije Norikum, Panonija i Retija. Veći rimski gradovi u to vrijeme bili su : Solva - kod mjesta Wagna, Ovilava - Wels, Lauriacum - Lorch kod Ennsa, Cetium - Sankt Pölten, Vidobona - Beč, Iuavavum - Salzburg.

Srednji vijek

Nakon što su teritorij današnje Austrije osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, ona dolazi pod vlast dinastije Babenberga od 10. do 13. vijeka, kad su ih naslijedili Habsburgovci. 976. godine spominje se markgrof Leopold I iz dinastije Babenberg, kao povjerenik cara Otona I. Prvo pominjanje Austrije, kao Ostarrîchi [5] zabilježeno je 1. novembra 996. godine u ugovoru o poklonu 950 ha zemljišta, cara Otona III, biskupu od Freisinga u okolini današnje općine Neuhofen an der Ybbs u Donjoj Austriji rječima:

…in regione vulgari vocabulo Ostarrîchi in marcha et in comitatu Heinrici comitis filii Luitpaldi marchionis.

Oko 1000. godine pojavljuju se imena za Austriju, koja imaju i druga značenja, kao npr. in orientali regno, in oriente, Osterland Austria i terra orientalis. Danas većina jezika naziva Austriju tim imenom, izuzev slovačkog Rakúsko, češkog Rakousko i finskog jezika Itävalta.

Izumiranjem dinastije Babenberg, Rudolf Habsburški 1240. godine postaje prvi njemački kralj iz dinastije Habsburg, te uzima ime Rudolf I. vojvoda austrijski i štajerski. Dinastija Habsburg vladala je Austrijom sve do svog izumiranja 1780. godine, kada ju je naslijedila lotarinška dinastija pod imenom Habsburg-Lotaringija.

Austrijsko Carstvo

Raspadom Svetog Rimskog Carstva 1804. godine, Franjo II, kao poslijednji vladar tog carstva osniva Austrijsko Carstvo i uzima ime Franjo I, austrijski car. Carstvo se prostiralo na područjima današnje Austrije, Češke, Slovačke, Rumunije, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, sjevernih dijelova Italije, kao i dijelova Poljske,Njemačke i Bosne i Hercegovine.

Austro-Ugarska monarhija

Austrijsko Carstvo je 1867. godine podijeljeno je kao dvojna monarhija, Austro-Ugarske na austrijski i mađarski dio. Odlukom Berlinskog kongresa Austrija okupira Bosnu i Hercegovinu, koju 1908. godine anektira. Napadom Austro-Ugarske na Srbiju 1914. godine započeo je Prvi svjetski rat. Sa ukupnom površinom od 676.615 km² Austro-Ugarska je bila druga po veličini zemlja u Evropi, a po broju stanovnika sa oko 53 miliona 1914. godine, treća u Evropi. Austro-Ugarska se raspala nakon što je izgubila Prvi svjetski rat, pa je mirovnim ugovorom u Saint-Germainu i mirovnim sporazumom u Trianonu 1918. godine, nastala Austrija u današnjim granicama, nazvana Prva Republika, sa prvim predsjednikom vlade Karlom Rennerom. 1938. godine Austriju je pripojila nacistička Njemačka.

Drugi svjetski rat

Krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine saveznici su podijelili Austriju na četiri okupacione zone sve do 1955. godine, kad je stekla potpunu nezavisnost, pod uvjetima da ostane neutralna, te da se odrekne težnji za ponovnim pripojenjem Njemačkoj. 27. aprila 1945. godine proglašena je privremena vlada na čelu sa Karlom Rennerom. Ta vlada proglašava uspostavljenje tzv. Druge republike i upravlja Austrijom, sa manjim promjenama, sve do prvih legitimnih izbora 1949. godine.

Savremeno doba

Austrija je 1995. godine postala članica Evropske Unije, a 1999. je uvela valutu euro.

Geografija

Austrija se proteže maksimalno u smjeru zapad-istok 575 km, a u sjeverno-južnom pravcu 294 km. Oko 60% površine Austrije je brdovito i dio je planinskog vijenca Alpe. Na istočnoj granici prema Češkoj, nalaze se obronci Karpata. Nizine se nalaze istočno i uzduž toka Dunava, te u južnoj Štajerskoj i Gradišćje je na rubu Panonske nizije. Ukupno 43% Austrije je pošumljeno. Najniža tačka Austrije je Hedwighof u općini Apetlon u Gradišću 114 m, a najviši vrh je Großglockner sa 3.798 m.

Najviši planinski vrhovi

Najviši planinski vrh Großglockner 3.798 m u Austriji nalazi se u saveznoj pokrajini Koruškoj. Osim njega Austrija ima preko 900 vrhova sa visinom većom od 3.000 m.[6] Neki veći vrhovi su:

Rijeke

Najveći dio Austrije, oko 80.566 km² pripada Dunavskom slivu, a samo mala područja na zapadu pripadaju slivu Rajne (2.366 km²), te na sjeveru slivu Elbe sa površinom od 918 km².

Ostale veće rijeke u Austriji su:

Lech, Isar, Inn, Salzach, Traun, Enns, Ybbs, Erlauf, Pielach, Traisen, Wienfluss, Fischa, Große Mühl, Kleine Mühl, Rodl, Aist, Kamp, Göllersbach, Rußbach, Thaya, March, Mura i Lainsitz.

Jezera

Najveće jezero u Austriji je Neusiedler See u Gradišću. Ukupno 77% površine od ukupno 315 km² pripada Austriji, a ostatak pripada Mađarskoj. Drugo najveće jezero je Attersee sa 46 km² u Gornjoj Austriji, te Traunsee sa 24 km². Na tromeđi sa Njemačkom i Švicarskom Austriji pripada i manji dio Bodenskog jezera. Tačna granica između država na Bodenskom jezeru nije definirana. Osim njih, posebno za turizam, su važna jezera u Koruškoj: Wörthersee, Millstätter See, Ossiacher See i Weißensee. Druga poznatija jezera u Austriji su Mondsee i Wolfgangsee. Austrija je kontinentalna država. Što znači da nema izlaz na more.

Nacionalni parkovi

Austrija ima sedam nacionalnih parkova: Hohe Tauern, Gesäuse, Nockberge i Kalkalpen, Neusiedler See - Seewinkel, Thayatal i Donauauen.

Klima

U zapadnom i središnjem dijelu prevladava snježna klima s izrazitim padalinama i niskim zimskim temperaturama. Ljetne temperature su do 20 C. U dolinama su česte magle i temperaturne inverzije. Prema istoku prevladava umjereno kontinentalna klima.

Politika

Po austrijskom Ustavu iz 1920., te dopunama iz 1929. godine godine Austrija je federalna, parlamentarna demokratska republika, koja se sastoji od devet saveznih pokrajina.[7] Ustav je ponovo stupio na snagu nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine.

Aktivno pravo glasa na izborima u Austriji imaju sve osobe koje su
  • državljani Austrije.
  • osobe koje na dan izbora imaju napunjenih 16 godina. Do 2007. godine starosna granica bila je 18 godina.

Pasivno pravo glasa, imaju sve osobe koje na dan izbora imaju napunjenih 18 godina, osim ako nisu izuzeti iz prava za glasanje.

Predsjednik

Šef države je predsjednik, koji se bira direktno na izborima svakih šest godina. Po austrijskom Ustavu, mandat se predsjedniku može samo jednom produžiti, sa narednih šest godina. Predsjednik ima funkciju proglašavanja i mogućnost raspuštanja vlade, savezne skupštine, kao i pokrajinskih skupština, glavni je zapovjednik oružanih snaga Austrije, kao i službeni predstavnik Austrije na međunarodnom nivou. Sadašnji predsjednik Austrije je Heinz Fischer, član Socijalističke partije Austrije (SPÖ) izabran je prvi put na izborima 25. aprila 2004., a drugi put, kao nezavisni kandidat na izbori za predsjednika Austrije, 25. aprila 2010. godine.

Skupština

Austrijska skupština sastoji se od dva doma
  • Državno vijeće (njem:Nationalrat) sastoji se od 183 zastupnika, koji se biraju na direktnim i tajnim izborima svakih pet godina. Do 2007. godine mandat u skupštini trajao je četiri godine. Skupština donosi najvažnije zakone, te je za njihovo usvajanje potrebna, obično apsolutna većina (najčešće dvotrećinska). Za ulazak u skupštinu postavljena je granica od 4%. Glasovi partija, koje osvoje manje od 4%, dijele se partijama sa većim procentualnim udjelom. Državnim vijećem predsjedavaju tri predsedjnik koji se biraju iz redova tri najjače partije. U mandatu od 2008. godine predsjednica vijeća je Barbara Prammer (SPÖ), drugi predsjednik je Fritz Neugebauer (ÖVP), a treći, član FPÖ Martin Graf.
  • Savezno vijeće (njem:Bundesrat) Članovi se biraju iz pokrajinskih skupština. Savezno vijeće ima pravo veta na odluke, koje se u državnom vijeću, može pobiti. Samo u iznimnim slučajevima, ako su prava pokrajina ugrožena, savezno vijeće ima apsolutno pravo veta. Politički kritičari, zbog zastupanja partijskih interesa zastupnika, a ne interesa pokrajina, često smatraju ovo vijeće nepotrebnim.

Na izborima 2008. godine za skupštinu koji su održani 28. septembra izabrane su sljedeće partije:

  • Socijalistička partija Austrije (SPÖ) 29,26% i 57 predstavnika,
  • Narodna partija Austrije (ÖVP) 25,98% i 51 predstavnik
  • Slobodarska partija Austrije (FPÖ) 17,54% i 34 predstavnika
  • Savez za budućnost Austrije (BZÖ) 8,26% i 21 predstavnik
  • Zeleni 8,05% i 20 predstavnika
  • Ostale partije dobile su manje od 4 % te nisu imale pravo za ulazak u parlament

Zbog najviše osvojenih glasova mandat za sastav vlade povjeren je članu Socijalističke partije Austrije (SPÖ) Werneru Faymannu.

Vlada

U Austriji je vlada, pored predsjednika države najviši organ uprave. Članovi vlade su predsjednik vlade (njem:Bundeskanzler), podpredsjednik vlade (njem:Vizekanzler) i savezni ministri.

Predsjednik vlade

Predsjednika vlade postavlja predsjednik države, uobičajeno ga predlaže nakon izbora, najjača partija u parlamentu, mada to nije pravilo. Vlada predlaže predsjednika vlade, predsjedniku i on predlog može također odbiti. Predsjednik države ima ovlasti, da na osnovu prijedloga vlade, raspusti skupštinu te raspiše nove izbore. Predsjednik vlade je primus inter pares u vladi, predlaže i otpušta ministre, mada nema ovlasti mješanja u resor pojedinog ministarstva.

Nakon izbora u septembru 2008. godine, te nakon 56 dana pregovaranja, SPÖ je ušao u koaliciju sa ÖVP, te je za predsjednika vlade izabran Werner Faymann, a za podpredsjednika, Josef Pröll, član ÖVP.

Ministarstva

Austrijska vlada, izabrana na izborima 2008. godine, ima četrnaest članova, uključujući predsjednika i podpredsjednika vlade. Broj članova je promjenljiv, te je u zavisnosti od pojedine vlade. Podpredsjednik vlade Josef Pröll obavlja i funkciju ministra financija.

Glavni članak: Vlada Austrije (Izbori 2008.godine)

Političke partije

Izbori u Austriji

Podjela Austrije

Izbori za Evropski parlament

Austriju zastupa u Evropskom parlamentu 18 predstavnika, koji se biraju svakih pet godina na izborima. Birači glasaju za biračke liste političkih partija, te mogu i direktno svoj glas dati kandidatu na izabranoj listi političke partije. Od 2009. godine Austriju će predstavljat 17 predstavnika. Na izborima za Evropski parlament održanim 8. juna 2009. godine u Austriji, pobijedila je Narodna partija Austrije (ÖVP) sa 29,8 % i 6 predstavnika u parlamentu. Na drugom mjestu je Socijalistička partija Austrije sa 23,9% i 5 predstavnika

Političke podjele

Austrija je savezna republika i dijeli se na devet saveznih pokrajina. Pokrajine su podijeljene na okruge i statutarne gradove. Okruzi su podijeljeni na gradove, općine i općine sa tzv. markt statusom.

Teritorijalna i politička podjela Austrije
# Grb Zastava Pokrajina Glavni
grad		 Površina
(km²)		 Broj
stanov­nika[4] (2023) okruga gradova markt općina općina
1 Gradišće Eisenstadt 3.965 301.250 9 13 67 91
2 Koruška Celovec 9.537 568.984 10 17 47 68
3 Donja Austrija Sankt Pölten 19.180 1.719.373 24 76 327 170
4 Gornja Austrija Linz 11.983 1.522.825 18 32 151 255
5 Salzburg Salzburg 7.155 568.346 6 11 24 84
6 Štajerska Graz 16.399 1.265.198 14 35 122 129
7 Tirol Innsbruck 12.648 771.304 9 11 21 245
8 Vorarlberg Bregenz 2.602 406.395 4 5 12 79
9 Beč Beč 415 1.982.097 1 – – –

Privreda

Alpe

Austrija ima razvijenu tržišnu privredu i visok životni standard. Njeguje dobre veze sa privredama Evropske Unije, pogotovo s Njemačkom. Članstvo u EU privuklo je strane investitore, koje posebno privlači položaj Austrije između sadašnjih i budućih članica EU.

Sporiji ekonomski rast u obližnjoj Njemačkoj i općenito u svijetu usporio je ekonomski porast na 1.2% u 2001. godini.

Stanovništvo

Po članu 8 Ustava Austrije iz 1920. godine, službeni jezik u Austriji je njemački jezik. Austrijska varijanta njemačkog jezika je maternji jezik oko 98% od ukupnog broja austrijskih državljana. Razlika tzv. austrijskog njemačkog, sastoji se u riječima, koje su karakteristične u upotrebi na području Austrije, različitim gramatičkim pravilima, kao i korištenjem riječi koje su u njemački jezik ušle iz jezika susjednih naroda (slovenskog, mađarskog i italijanskog jezika). U području Gradišća i Koruške, službeni jezik je pored njemačkog, gradišćanski hrvatski i slovenački, na kojim se jezicima, može odvijati dvojezična nastava u školama, izdavati dokumenti, obilježavati zvanične državne institucije i prometne oznake. U nekim općinama Gradišća je romski jezik priznat kao službeni jezik.

Austrija ima i mnogo radnika useljenika. Najveći broj je useljenika iz Turske, državljana balkanskih zemalja (BiH, Srbija, Hrvatska, Rumunija, Albanija i dr.).

Religija

U Austriji je službeno priznato dvanaest religija [8] i religioznih zajednica. Za službeno priznanje od strane države potrebno je priznanje, zahtjevom zatražiti od Ministarstva školstva i kulture. Nakon ispunjavanja preduvjeta, religioznoj se zajednici priznaje status, čime zajednica ostvaruje određene prednosti i povlastice, koje joj država garantira i potpomaže. Uslovi za prihvatanje državno priznate religiozne zajednice su između ostalog:

  • broj članova, koji bi trebao prelaziti 16.000 članova,
  • pozitivan odnos zajednice prema državi i društvu,
  • obavezivanje zajednice na sprječavanju psihičkog uticaja na razvoj zajednice, te
  • kontrola finacijskih sredstava zajednice, koja ne bi trebala biti korištena samo u religiozne svrhe.

Ispunjavanjem ovih uslova i dobijanjem statusa, religiozna zajednica ima pravo na:

  • organizovanje nastave religije i njeno financiranje od strane državnih organa,
  • oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na zemljište,
  • pravo na postavljanje svećenika u vojsci, stručnom savjetu državne televizije ORF i dušebrižnika u bolnicama, kao i
  • zaštitu crkvenog osoblja od progona, zbog propovijedanja u smislu tokova i pravila zajednice,
Priznate religije u Austriji
Religija Broj članova 1
Rimokatolička crkva 2 5.600.000
Islam 515.914 [9]
Protestantizam 375.000
Srpska pravoslavna crkva 175.000
Jehovini svjedoci 23.200
Starokatolička crkva 14.500
Budizam 10.400
Judaizam 8.000
Istočne pravoslavne crkve 5.000
Nova apostolska crkva 4.200
Mormoni 2.250
Metodisti 1.250

1 Broj članova zasnovan na popisu stanovnistva 2001. godine
2 Broj na osnovu podataka iz 2007. godine

Kultura

U Austriji su rođeni mnogi slavni kompozitori, među ostalima Mozart, Johann Strauss otac i sin, Schönberg, Webern i Berg.

Treba spomenuti i slavne fizičare Boltzmanna i Schrödingera, filozofe Wittgensteina i Gödela, psihoanalitičara Freuda, pisca Musila i slikara Klimta.

Dvorac Schönbrunn u Beču

Obrazovanje

Osnovno i srednje obrazovanje

Glavni članak: Obrazovni sistem u Austriji

Visoko obazovanje

Glavni članak: Lista univerziteta u Austriji

Sistem visokog obrazovanja u Austriji sastoji se of federalnih univerziteta (njemački: Universitäten), privatnih univerziteta (njemački: Privatuniversitäten) i visokih škola (njemački: Fachhochschulen). Tri vrste institucija funkcionišu na osnovu različitih zakona gde je jedna od glavnih razlika način financiranja rada institucija. Dve institucije u Donjoj Austriji imaju specijalan status.

Turizam

Turizam zauzima veoma vazno mesto u privredi Austrije.U tome prednjaci pokrajina Tirol(centar-Insbruk) na zapadu zemlje,koja ostvaruje skoro polovinu ukupnih austrijskih prihoda od turizma.Razvijen je i hotelski i seoski turizam,a turisti dolaze leti i zimi. Znatne prihode od turizma ostvaruje Bec.

Sport

Sport u Austriji je veoma popularan . Fudbal i rukomet su najpopularniji.Pored toga učestvovali su na raznim takmičenjima i pri tom osvojili brojne medalje.

Relevantni članci

Reference

  1. ↑ „Population by Year-/Quarter-beginning”. 7 November 2018. Arhivirano iz originala na datum 12 June 2015. Pristupljeno 12 June 2015. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Austria”. International Monetary Fund. 1 April 2018. Pristupljeno 6 December 2021. 
  3. ↑ 3,0 3,1 „Gini coefficient of equivalised disposable income – EU-SILC survey”. Eurostat. Pristupljeno 6 December 2021. 
  4. ↑ 4,0 4,1 Bevölkerungstand, Statistik Austria 2023; Studija o broju stanovnika u Austriji, 2023. godina ISBN 978-3-902587-69-5 ((de))
  5. ↑ Karl Vocelka, Geschichte Österreich, ISBN 978-3-453-21622-8, Heyne Verlag München ((de))
  6. ↑ Lista planinskih vrhova preko 3.000 m ((de))
  7. ↑ Ustav Republike Austrije, Stanje na dan 1.1.2009. godine Arhivirano 2010-11-04 na Wayback Machine-u ((de))
  8. ↑ Članak u Die Presse, 8. maj 2009. godine[mrtav link] ((de))
  9. ↑ Članak u Die Presse, 25. februara 2010., na osnovu publikacije Österreichische Integrationsfond (ÖIF) na dan 1.1.2009. godine ((de))

Literatura

  • Brook-Shepherd, Gordon (1998). The Austrians: a thousand-year odyssey. New York: Carroll & Graf Publishers, Inc. ISBN 0-7867-0520-5. 
  • Jelavich, Barbara (1987). Modern Austria: empire and republic 1815–1986. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-31625-1. 
  • Johnson, Lonnie (1989). Introducing Austria: a short history. Riverside, Calif.: Ariadne Press. ISBN 0-929497-03-1. 
  • Rathkolb, Oliver. The Paradoxical Republic: Austria, 1945–2005 (Berghahn Books; 2010, 301 pages). Translation of 2005 study of paradoxical aspects of Austria's political culture and society.
  • Schulze, Hagen (1996). States, nations, and nationalism: from the Middle Ages to the present. Cambridge, Mass.: Blackwell. ISBN 0-631-20933-6. 
  • Österreichische Nationalbibliothek: Österreichische Bibliographie: Verzeichnis der österreichischen Neuerscheinungen. Wien 1946–2002. Seit 2003 Online-Ausgabe Arhivirano 2006-10-10 na Wayback Machine-u
  • Ingeborg Auer u. a.: ÖKLIM – Digitaler Klimaatlas Österreichs. In: Christa Hammerl u. a. (Hrsg.): Die Zentralanstalt für Meteorologie und Geodynamik 1851–2001. Leykam, Wien 2001, ISBN 3-7011-7437-7.
  • Richard und Maria Bamberger, Ernst Bruckmüller, Karl Gutkas (Hrsg.): Österreich-Lexikon. Verlagsgemeinschaft Österreich-Lexikon, Wien 2004, ISBN 3-85498-385-9 – Fortgeführt als Online-Ausgabe.
  • Ernst Bruckmüller: Sozialgeschichte Österreichs. Oldenbourg, Wien 2000
  • Harald Fidler: Österreichs Medienwelt von A–Z. Das komplette Lexikon mit 1000 Stichwörtern von Abzockfernsehen bis Zeitungssterben. Falter, Wien 2008, ISBN 978-3-85439-415-0.
  • Friedrich Heer: Der Kampf um die österreichische Identität. Böhlau, Wien 2001, ISBN 3-205-99333-0.
  • Erwin Ringel: Die österreichische Seele: Zehn Reden über Medizin, Politik, Kunst und Religion. Neuauflage. Kremayr & Scheriau, Wien 2005, ISBN 3-218-00761-5.
  • Robert und Melita Sedlaczek: Das österreichische Deutsch. Ueberreuter 2004, ISBN 3-8000-7075-8.
  • Helmut Seel, Josef Scheipl: Das österreichische Bildungswesen am Übergang ins 21. Jahrhundert. Leykam, Graz 2004, ISBN 3-7011-7388-5.
  • Peter Berger: Kurze Geschichte Österreichs im 20. Jahrhundert. 2. verb. Auflage. Facultas Universitätsverlag, Wien 2008, ISBN 978-3-7089-0354-5.
  • Karl Vocelka: Geschichte Österreichs. Kultur – Gesellschaft – Politik. Heyne, München 2002, ISBN 3-453-21622-9.
  • Herwig Wolfram (Hrsg.): Österreichische Geschichte. 14 Bände. Ueberreuter, Wien 1994–2006.

Vanjske veze

source: https://sh.wikipedia.org/wiki/Austrija

    by Robert Payne

    Follow me opinions Website

    Related Posts