Clinfowiki

Ovaj članak dio je niza o književnosti

Povijest književnosti

Antička književnost Rimska • Starogrčka Afrička • Bizantska • Renesansna književnost XIV. stoljeće • XV. stoljeće • XVI. stoljeće Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljeće • XVIII. stoljeće Predromantizam i romantizam XIX. stoljeće Moderna književnost XX. stoljeće • XXI. stoljeće

Književni rodovi

Lirika • Epika • Drama

Književne vrste

autobiografija • životopis dječja književnost • dnevnici fantastika • književnost za mlade pjesništvo • publicistika • esejistika

Književnosti po jezicima

albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska belgijska • bugarska • crnogorska • češka engleska (američka • australska • irska) francuska • novogrčka • hebrejska • hrvatska (BiH) indijska • talijanska • japanska kineska • mađarska • makedonska njemačka • perzijska • poljska portugalska • rumunjska • ruska slovenska • srpska • španjolska švedska • ukrajinska

Ovo je glavno značenje pojma Epika. Za metal sastav pogledajte Epica.

Epika je književni rod u koji pripadaju sva pripovjedna djela u stihu i prozi. Pojam je nastao od grčke riječi ephos, što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Epika obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi: epske pjesme, epovi, romance, balade, poeme, novele, romani, bajke, legende, basne i crtice.

Građa: različiti sadržaji iz stvarnosti, ili izmišljeni, oko kojih se formira epski oblik

Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)

a) Invokacija – zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnuće

b) Kronološki slijed – obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do kraja

c) Retrospekcija – vraćanje radnje u prošlost

d) In medias res – u središte stvari

e) Simultano – istovremeno pripovijedanje dva događaja

Likovi : fiktivne ili stvarne osobe koje sudjeluju u događajima o kojima pripovijeda epsko djelo; oni su nositelji zbivanja i ideja. Prema ulozi koju imaju u djelu govorimo o glavnim i sporednim likovima. Glavni likovi se katkada očituju i u naslovu djela.

• pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo".
• opisivanje – nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.
• epski dijalog – za iskazivanje mišljenja i stavova likova.
• iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slično je iznošenju misli u filozofiji ili drugim znanostima.

Digresija – udaljavanje od osnovnog toka zbivanja, na način da se osnovna nit izlaganja prekida dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja.

Epizoda – veća, tematski zaokružena digresija koja se može izdvojiti iz cjeline djela, a da se sačuva osnovna nit izlaganja.

Ponavljanje – služi usporavanju i povezivanju između pojedinih dijelova epskog djela.

• epika u stihu: epska pjesma, ep, epopeja
• epika u prozi: sitni oblici (vic, zagonetka, pitalica), jednostavni oblici (mit, legenda, saga, basna, bajka) i složeni oblici (roman, pripovijetka, novela)