The US FDA’s proposed rule on laboratory-developed tests: Impacts on clinical laboratory testing

Mališan ili prohodanče je dijete u dobi od otprilike 12 do 36 mjeseci, iako se definicije razlikuju.^[1][2][3] Ovo životno razdoblje obilježeno je velikim napretkom u spoznajnom (kognitivnom), emocijskom i socijalnom razvoju. Riječ je izvedena od engleskog toddle, što znači hodati nesigurno, kao dijete ovog doba.^[4]

Razvoj mališana može se podijeliti na više međusobno povezanih područja.^[7] Postoji razuman konsenzus o tome šta ova područja mogu uključivati:

• Fizički: rast ili povećanje veličine.
• Gruba motorika: kontrola velikih mišića koji omogućavaju hodanje, trčanje, skakanje i penjanje.
• Fina motorika: sposobnost kontrole malih mišića; omogućavajući mališanu da se hrani, crta i rukuje predmetima.
• Vid: sposobnost da se vidi blizu i daleko i interpretira ono što se vidi.
• Sluh i govor: sposobnost da se čuju i primaju informacije i slušaju (interpretiraju), te sposobnost razumijevanja i učenja jezika i korištenja za učinkovitu komunikaciju.^[8]
• Društvenost: sposobnost interakcije sa svijetom kroz igru s drugima, smjenjivanje i igru fantazija.

Iako je korisno ucrtati definirane periode razvoja, potrebno je prepoznati da razvoj postoji u kontinuitetu, sa značajnim individualnim razlikama među djecom.^[9][10] Postoji širok raspon onoga što se može smatrati 'normalnim' razvojem. Međutim, prema mišljenju stručnjaka, postoje određene prekretnice koje treba postići u određenim dobima i fazama u životu kako bi pravilno rasli i razvijali se.^[11] Medicinski stručnjaci također ističu da se djeca razvijaju u svoje vrijeme i predlažu da njegovatelji ne bi trebali previše brinuti ako dijete ne dostigne sve prekretnice za svoj uzrast. Prijevremeni porođaj ili bolest u djetinjstvu također mogu usporiti razvoj malog djeteta.^[12]

U nastavku slijedi gruba analiza oblika vještina i atributa za koje se može očekivati da će mališani razviti u različitim fazama tokom perioda prohodančeta. Ovdje se nalaze citati za date informacije.^[13]

Odavno je poznato da je značajno kasno postizanje razvojnih prekretnica povezano sa intelektualnom ili fizičkom invalidnošću. Međutim, dugo se smatralo da se u općoj populaciji ne vidi veza između starosti prolaska razvojnih prekretnica i kasnije inteligencije. Tek nedavno je otkriveno da rani prolazak razvojnih prekretnica općenito ukazuje na viši nivo inteligencije. Studija iz 2007. godine zasnovana na više od 5.000 djece rođene u Ujedinjenom Kraljevstvu 1946. godine pokazala je da je svaki mjesec ranije dijete koje je naučilo stajati, u dobi od osam godina, došlo do povećanja od polovine jednog poena koeficijenta inteligencije.^[14] Također, kasnija studija iz 2018. godine otkrila je vezu između dostignuća prekretnice i inteligencije u odrasloj dobi (u ovom slučaju, posmatrana prekretnica bila je mogućnost imenovanja objekata/životinja na slikama sa manje od 18 mjeseci, 18-24 mjeseca i kasnije od 24 mjeseca).^[15] Koeficijent inteligencije djece koja su bila sposobna da sastave rečenicu sa manje od 24 meseca u proseku je iznosila 107 poena, dok su djeca koja su bila sposobna da sastave rečenicu u dobi kasnijoj od 24 mjeseca, u mlađoj odrasloj dobi (20–34 godine) imala prosečan IQ od 101.^[16] Ranoprolazne razvojne prekretnice i obim glave do 3. godine života objašnjavaju oko 6% varijanse IQ-a u odrasloj dobi. Poređenja radi, socioekonomski status roditelja i spol djeteta objašnjavaju oko 23% varijanse u IQ.^[17] Međutim, stručnjaci savjetuju da se djeca ne požuriju kroz prekretnice, sve dok ih dostižu poksazatelje unutar normalnog raspona.^[18]

1. Spremnost: Azrinov i Foxxov metod obuke za toaleta uvela je prvi set objektivnih kriterija za određivanje da li je dijete spremno da počne trenirati toalet. Dijete treba da bude fiziološki i psihički sposobno. Fiziološka pripremljenost opisuje sposobnost djeteta da obavlja zadatke neophodne za obuku u toaletu, kao što je kontrola anusnog i mokraćovodnog sfinktera, uspravno sjedenje i hodanje. Psihološka spremnost opisuje djetetovu motivaciju da se obuči za toalet i njihovu sposobnost da razumiju i slijede upute.^[19]
2. Proces vježbanja ^[20]
3. Roditeljski odgovor

• Dijete se igra sa drugom djecom, ali ne samostalno
• Uglavnom slobodno i spontano, bez pravila ili propisa
• Raspon pažnje je veoma kratak i menjanje igračaka dešava se u čestim intervalima
• Igra imitacije i izmišljanja počinje do kraja druge godine

Igre: bacanje i vađenje predmeta

Predložene igračke:

• Igranje namještajem, posuđem, priborom za kuhanje, telefonom, slagalicama s velikim komadima, igračkama na pedala, kolicima za ljuljanje, glinenim bojicama, bojama za prste, igračkama za udaranje, kockicama, gurni-vuci igračkama, loptom

Mališani čučnu instinktivno kao kontinuirani pokret iz ustajanja kad god žele da se spuste na nivo tla. Jednogodišnjaci i dvogodišnjaci se obično mogu vidjeti kako se igraju u stabilnom čučećem položaju, sa široko razmaknutim stopalima i dnom ne dodiruju sasvim pod, iako u početku moraju da se drže za nešto da bi ponovo ustali.^[21]

Razgovor je sljedeća prekretnica koje su roditelji obično svjesni. Prva riječ malog djeteta se često javlja u dobi odoko 12 mjeseci, ali to je samo prosjek.^[22] Dijete će tada nastaviti da postepeno dopunjuje svoj vokabular sve do oko 18 mjeseci, kada se jezik brzo razvija. On ili ona mogu naučiti čak 7–9 novih riječi dnevno. Otprilike u to vrijeme mališani uglavnom znaju oko 50 riječi. Sa 21. mjesecom djeca počinju da unose dvije fraze u svoj vokabular, kao što su "ja idem", "mama daj" i "beba igra". Prije spavanja oni idu na spavanje, često učestvuju u monologu zvanom razgovor u krevetićima u kojem vježbaju konverzacijske vještine. U ovom uzrastu, djeca postaju veoma vješta u prenošenju svojih želja i potreba roditeljima na verbalni način;

„Ako ja to želim, moje je.

Ako ti ga dam i kasnije se predomislim, moje je.

Ako mogu da ti ga oduzmem, moje je.

Ako sam to imao malo prije, moje je.

Ako je moje, nikada neće pripadati nikom drugom, bez obzira na sve.

Ako nešto gradimo zajedno, svi dijelovi su moji.

Ako izgleda kao moje, moje je."

Pesma o društvenom životu male dece koju je napisao Burton L. Vajt u svojoj knjizi Odgajanje srećnog, neiskvarenog deteta.

Djeca mogu izraziti pozitivne emocije kroz osmijeh i smijeh od ranog detinjstva

Prije i u ranim fazama razvoja verbalne komunikacije djeca se često bore da prenesu negativne emocije na druge načine osim plakanja.

Postoji još nekoliko važnih prekretnica koje se postižu u ovom vremenskom periodu koje roditelji obično ne ističu toliko koliko hodanje i razgovor. Sticanje sposobnosti da pokaže na ono što dijete želi da vidite pokazuje ogromne psihološke prednosti kod malog djeteta. Ovo se obično dešava prije djetetovog prvog rođendana.

Ovo doba se ponekad naziva „užasnom dvojicom",^[23] zbog bijesnog temperamenta po kojem su poznati. Ova faza može početi već sa devet mjeseci, u zavisnosti od djeteta i okoline. Mališani imaju tendenciju da imaju bijes jer imaju tako jake emocije, ali ne znaju kako da se izraze na način na koji to čine starija djeca i odrasli.^[24] Neposredni uzroci mogu uključivati fizičke faktore kao što su glad, nelagoda i umor ili djetetova želja da stekne veću neovisnost i kontrolu okoline oko sebe.^[25] Mališan otkriva da je odvojeno biće od svog roditelja i testira svoje granice u učenju načina na koji svijet oko njih funkcionira. Iako je dijete u fazi istraživanja, također je važno shvatiti da metodi koje roditelji koriste za komunikaciju s djetetom mogu ili pokrenuti bijes ili smiriti situaciju.^[26][27] Istraživanja su pokazala da roditelji s historijom maltretiranja, izloženosti nasilju i srodnom psihopatologijom mogu imati posebne poteškoće u osjetljivom i razvojno primjerenom reagiranju na napade bijesa svoje djece i stoga mogu imati koristi od savjetovanja o mentalnom zdravlju roditelja i djece.^[28][29] Ovaj period između druge i pete godine kada posežu za samostalnošću ponavlja se tokom adolescencije.

Samosvijest je još jedna prekretnica koja pomaže roditeljima da shvate kako dijete reaguje. U dobi od oko 18 mjeseci, dijete će početi da prepoznaje sebe kao zasebno fizičko biće sa svojim mislima i postupcima. Roditelj može testirati da li je ova prekretnica dostignuta primećujući da li dijete prepoznaje da je njihov odraz u ogledalu zapravo oni sami. Jedan od načina da se ovo testira je ruž-test: stavljanje ruževa na lice djeteta i pokazivanje vlastitog odraza. Nakon što vidi neuobičajenu oznaku, ako dijete posegne za svojim licem, dijete je postiglo ovu važnu prekretnicu. Uz samoprepoznavanje dolazi i osjećaj stida i ponosa koje dijete ranije nije iskusilo.

• Faze razvoja djeteta
• Rano djetinjstvo
• Rano obrazovanje
• Znakovni jezik kod dojenčadi i male djece

Potražite toddler na Wikirječniku, slobodnom rječniku.

Commons ima datoteke na temu: Mališan