Search for LIMS content across all our Wiki Knowledge Bases.
Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
U hinduizmu, gde označava suštinu krajnje stvarnosti (parabrahman) koja je svest (paramatman),[6][7][8]Om je jedan od najvažnijih duhovnih simbola.[9][10] On se odnosi na Atmana (sopstvo u sebi) i Brahmana (ultimatna stvarnost, celina univerzuma, istina, božanski, vrhovni duh, kosmički principi, znanje).[11][12][13] Slog se često nalazi na početku i na kraju poglavlja u Vedama, Upanišadama i drugim hinduističkim tekstovima.[13] To je sveta duhovna inkantacija koja se pravi pre i tokom recitacije duhovnih tekstova, tokom puje i privatnih molitava, u ceremonijama obreda prelaza (sanskara) kao što su venčanja, i tokom meditativnih i duhovnih aktivnosti kao što je Pranava joga.[14][15]
Slog Om se takođe naziva Onkara/Omkara i Pranav/Pranava, među mnogim drugim imenima.[16][17]
Uobičajeni nazivi i sinonimi
Slog Om se naziva mnogim imenima, uključujući:
Praṇava (प्रणव); doslovno, „predzvuk”, koji se odnosi na Om kao iskonski zvuk.[18][19]
Oṅkāra (ओङ्कार) ili oṃkāra (ओंकार); doslovno, „Om-stvaralac”, označavajući prvi izvor zvuka Om i konotirajući čin stvaranja.[20][21][22][23]
Udgītha (उद्गीथ); što znači „pesma, pojanje“, reč koja se nalazi u Samavedi i basji (komentarima) zasnovanoj na njoj, što se takođe koristi kao naziv sloga.[24]
Akṣara (अक्षर); doslovno, „neprolazno, nepromenljivo”, a takođe i „slovo abecede” ili „slog”.
Ekākṣara; doslovno, „jedno slovo abecede”, u smislu njegove reprezentacije kao pojedinačne ligature. (pogledajte ispod)
Poreklo i značenje
O etimološkom poreklu ōm/āum dugo je raspravljano i osporavano, pa su čak i Upanišade predložile više sanskritskih etimologija za 'āum, uključujući: od „ām” (आम्; „da“), od „ávam“ ({lang|sa|आवम्}}; „to; dakle, da"), i od sanskritskih korena „āv-“ (अव्; „podsticati“) ili „āp-“ (आप्; „postići“).[25][А] Godine 1889, Moris Blumfild je predložio poreklo od protoindoevropske uvodne rečce „*au“ sa funkcijom sličnom sanskritskoj rečci „atha“ (अथ).[25] Međutim, savremeni indologAsko Parpola predlaže pozajmicu iz dravidskog „*ām”, što znači „'tako je', 'neka bude tako', 'da'”, kontrakcija od „*ākum”, srodna sa modernim tamilskim „ām” (ஆம்), što znači „da”.[25][26]
Bez obzira na njeno prvobitno značenje, slog Om je evoluirao da znači mnoge apstraktne ideje čak i u najranijim Upanišadama. Maks Miler i drugi naučnici navode da ovi filozofski tekstovi preporučuju Om kao „alat za meditaciju“, objašnjavaju različita značenja prema kojima slog može biti na umu osobe koja meditira, u rasponu od „veštačkog i besmislenog“ do „najviših pojmova kao što je uzrok Univerzuma, suštine života, Bramana, Atmana i samospoznaje“.[27][28]
Slog Om se prvi put pominje u Upanišadama, mističnim tekstovima povezanim sa filozofijom Vedante. To se različito povezivalo sa konceptima „kosmičkog zvuka“ ili „mističkog sloga“ ili „potvrđivanja nečega božanskog“, ili kao simbolika za apstraktne duhovne koncepte u Upanišadama.[13] U slojevima vedskih tekstova Aranijaka i Brahmana, slog je toliko rasprostranjen i povezan sa znanjem, da predstavlja „celu Vedu“.[13] O simboličkim osnovama Oma se više puta govori u najstarijim slojevima ranih Upanišada.[29][30]Ajtareja Brahmana iz Rig Vede, u odeljku 5.32, na primer, sugeriše da tri fonetske komponente Om (a + u + m) odgovaraju trima stadijumima kosmičkog stvaranja, i kada se čita ili izgovara, slavi kreativne moći univerzuma.[13][31] Brahmanski sloj vedskih tekstova izjednačava Om sa bhur-bhuvah-svah, pri čemu ovaj poslednji simbolizuje „celu Vedu“. Oni nude različite nijanse značenja Om, kao što je to da je „univerzum iza Sunca“, ili ono što je „tajanstveno i neiscrpno“, ili „beskonačni jezik, beskonačno znanje“, ili „suština daha, života, sve što postoji“, ili ono „čime se oslobađa“.[13]Samaveda, poetska Veda, ortografski preslikava Om na čujno, muzičke istine u svojim brojnim varijacijama (Oum, Aum, Ovā Ovā Ovā Um, itd.), a zatim pokušava da iz njega izvuče muzička svojstva.[13]
Om
Sanskritski pojam koji označava saglasnost (otuda analogan starogrčkoj reči "amen"). Izvorno aum, predstavlja niz od tri slova čiji se smisao, po redu, različito tumači:
kao uvažena zamena za apsolutno, relativno, i odnos među njima;
za budno stanje, stanje sna, i usnulost bez snova (čitav slog označava Bramana ,,koji prebiva u srcu svega");
za tri božanstva hindu trojstva: Brama - onaj koji stvara, Višnu - onaj koji neguje, Šiva - onaj koji razara; a takođe se odnosi i na tri sveta.
Ova se reč, u spisima Isa, Mundaka, Taittirija i Čandogja upanišade, koristi da označi svet u celosti kao i njegove delove; zatim, umesto prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao i umesto reči atman, što znači suština svih stvari. U spisu Čandogja, om znači besmrtnost, u Maitrajani "osnovni zvuk", a u spisu Katha tvrdi se da se posredstvom ove reči može doseći Braman. Om tako prerasta u mističan i sveti slog za čitav hinduizam, i stavlja se na početak i na kraj svakog svetog napeva. Osim toga on je postao mantra, a u pisanoj formi mandala, radi upotrebe pri religioznom posredovanju i religioznom posvećenju.[32]
Om Mani Padne Hum
Na sanskritu ("Gle, dragulj u lotosu"), od reči mani ("dragulj") i padme ("lotos"). Najčuvenija mantra tibetanskih molitvi, koja je s vremenom, kroz bezbroj revolucija, potisnula konkurentske napeve. Ovaj napev je u neizmenjenom obliku dopro do Tibeta u 17. ili 18. veku iz indijskog tantričkog budizma. Dovođenje u vezu dragulja i lotosovog cveta upućuje na zajednicu muških i ženskih principa.
Središnju ulogu u tibetanskom budizmu ima mantra Avolakitešvara, pod imenom Bodisatva. Ponavljanjem molitve priziva se božanstvo. Pri posvećenju, Tibetanci izgovaraju molitvu u šest delova, pri čemu odašilju svetlost kojom otklanjaju zlo i donose blaženstvo i mir, ne samo sebi, već i svim ostalim bićima.
Šest slogova mantre smatraju se za šest buda, šest boja i šest "carstava sve¬snih bića", u samom središtu kulta Avolakitešvara, gde se mantra izgovara šest puta na svakih 12 sati dana i noći.
Napomene
^Praṇava Upaniṣad in Gopatha Brāhmaṇa 1.1.26 and Uṇādisūtra 1.141/1.142
Reference
^Filozofija i religija : istočna i zapadna misao : rečnik / Viljem Riz ; preveli sa engleskog Jovan Babić ... [et al.]. Beograd : Dereta, 2004 (Beograd : Dereta).
^T. A. Gopinatha Rao (1993), Elements of Hindu Iconography, Volume 2, Motilal Banarsidass, ISBN978-8120808775. стр. 248.
^Sehdev Kumar (2001). A Thousand Petalled Lotus: Jain Temples of Rajasthan. Abhinav Publications. стр. 5. ISBN978-8170173489.
^Jan Gonda (1963), The Indian Mantra, Oriens, Vol. 16, pp. 244–297
^Hajime Nakamura, A History of Early Vedānta Philosophy, Part 2, Motilal Banarsidass, ISBN978-8120819634, page 318
^ абвгдђеAnnette Wilke and Oliver Moebus (2011), Sound and Communication: An Aesthetic Cultural History of Sanskrit Hinduism, De Gruyter, ISBN978-3110181593, pages 435–456
^David White (2011), Yoga in Practice, Princeton University Press, ISBN978-0691140865. стр. 104–111.
^Alexander Studholme (2012), The Origins of Om Manipadme Hum: A Study of the Karandavyuha Sutra, State University of New York Press, ISBN978-0791453902, pages 1–4
^Кратка историја идеја : религија и филозофија у прошлости и данас : уџбеник за средње школе и факултете / Линда Смит, Вилијам Рејпер ; превео Небојша Радосављевић. Београд : Народна књига - Алфа, 2005