Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Oksid je opšti naziv za svako neorgansko hemijsko jedinjenje, u kome se javlja hemijska veza između kiseonika i nekog drugog elementa.
Oksidi imaju međusobno veoma različite hemijske i fizičke osobine, koje zavise od elektronegativnosti elementa koji se jedini sa kiseonikom: od skoro nereaktivnih čvrstih supstancija sa veoma visokim temperaturama topljenja (npr. oksid volframa), preko umereno reaktivnih tečnosti (npr. voda), do veoma reaktivnih gasova (npr. azot suboksid).
Oksidi takođe mogu imati i osobine koje idu od pskxoioikepeikiselih do baznih. Tako postoje:
Sem oksida postoje i:
Postoji nekoliko načina građenja imena oksida, od kojih je većina ostala samo kao navika ili u istoriji.
Trenutno, u skladu sa nomenklaturom IUPACa, imena oksida se grade po opštem šablonu imenovanja prostih neorganskih jedinjenja. Za okside ovaj šablon izgleda:
Na primer sumpor(IV) oksid.
U slučaju, kada dati element gradi samo jedan poznati oksid, oksidacioni broj hemijskog elementa ne mora da se navodi.
Ova nomenklatura se trenutno koristi u naučnim krugovima.
Mnogi oksidi imaju nazive koji uopšte nisu davani po nomenklaturi već su od davnina ukorenjeni u narodu. Na primer: voda je oksid vodonika, kalcijum(II) oksid je poznat pod nazivom negašeni kreč.
U najpoznatije okside ubrajaju se: