Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
الجمهوريّة البنانيّة (al Džumhuriah al Lubnaniah) Libanonska Republika | |
---|---|
Himna: "Koullouna Lilouataan" | |
Glavni grad | Beirut |
Službeni jezici | arapski 1) |
Leaders | |
Utemeljenje | Od Francuske 22. studenog 1943. |
Površina | |
• Vode (%) | 2.1 |
Stanovništvo | |
• Popis iz 2003 | 3,727,703 2) (123.) |
• Gustoća | 358 /km2 |
Valuta | libanonska funta |
Vremenska zona | +2 |
Pozivni broj | +961 |
ISO 3166 kod | [[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]] |
Veb-domena | .lb |
Libanon ili Liban, službeno Libanonska Republika ili Libanska Republika, je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom.
Zemlja se sastoji od nekoliko regija koje se pružaju paralelno s obalom: uska obalna ravnica koja se proširuje oko gradova Tripolija, Beiruta i Tira (Sura), zatim planinski lanac Libanon po kojem je zemlja dobila ime (najviša točka Qurnat as-Sawda' 3.088 m), dolina Bekaa, te gorje Anti-Libanon koje čini granicu sa Sirijom.
Od početka 15. vijeka do kraja prvog svjetskog rata Libanon je bio dio Osmanskog Carstva. Pod pritiskom zapadnih zemalja Porta je u drugoj polovici 19. vijeka dala autonomiju Libanonu u kojem je tada većinu činilo kršćansko maronitsko stanovništvo. Nakon raspada Carstva Liga naroda dodijelila je Libanon Francuskoj kao mandatno područje. Današnje političko uređenje države i kvote pojedinih religijsko-etničkih skupina u vlasti potječu iz tog doba i pokušaj su smanjenja tenzija među narodima i vjerama u zemlji.
Nakon drugog svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika. U 1960-ima doživio je ekonomsku ekspanziju sa snažnim financijskim sektorom i turizmom usredotočenim u Beirutu. Osjetljiva međunacionalna ravnoteža narušena je u 70-ima nakon što je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) premjestila svoj štab u Libanon. Od 1975. do 1990. trajao je građanski rat u kojem su sudjelovale islamske i kršćanske frakcije (najznačajnije su bile kršćanska Falanga, te arapski PLO i Hezbolah) povremeno potpomognute susjedima Sirijom i Izraelom.
Početkom 90-ih uspostavljena je djelomična politička stabilnost, ali sirijske vojne snage su sve do godine 2005. bile stacionirane na libanonskom teritoriju i Sirija imala velik utjecaj u političkom životu zemlje. Do povlačenja Sirije iz Libanona je došlo nakon serije demonstracija i međunarodnog pritiska izazvanim atentatom na popularnog antisirijskog političara Rafika Haririja.
Libanon je etnički i vjerski heterogen. Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom stanovništvu politički je osjetljivo pa službenih popisa stanovništva nije bilo od 1932. Većinu čine Arapi muslimani60% a među kršćanima najznačajniji su Maroniti25%, povezani s Katoličkom crkvom, ali s vlastitim patrijarhom i liturgijom. Brojni su i Druzi čija je religija bliska Islamu i koji sebe smatraju Arapima.
U posljednjih pola stoljeća velik broj Libanonaca emigrirao je u zemlje Zapada.
Uslužni sektor (financije i turizam) tradicionalno igra najveću ulogu u libanonskom gospodarstvu. Zemlja vodi politiku gospodarskog otvaranja prema inozemstvu, ali opterećuju je proračunski manjkovi, visoki vanjski dug i nezaposlenost. BDP je u 2003. bio 4.800 USD po stanovniku mjereno PPP-om.