Search for LIMS content across all our Wiki Knowledge Bases.
Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Alat je pomagalo s kojim ručno ili na stroju obrađujemo materijal. S njim se radi lakše, brže i točnije.Omogućuje izradu vrlo složenih proizvoda. Alati su mnogobrojni i raznovrsni. Mogu biti jednostavni, ali i vrlo složeni i s vlastitim pogonom. Alati u izravnom dodiru obrađuju materijal, bilo odvajanjem čestica (nož, sjekira, turpija, glodalo, svrdlo, ručna pila, ručna blanja) ili bez odvajanja čestica (čekić, kliješta, odvijač). [1] Alati se mogu dijeliti prema granama industrije na poljoprivredne alatke, šumarske, bravarske, električarske, rudarske, hirurške itd, ali se između njih teško može povući granica, jer ista alatka može da se koristi u raznim granama industrije.
Iako se termin alat lako može primeniti na mnoge stvari koje su sredstvo za postizanje cilja (npr. viljuška),[2][3][4] strogo govoreći, predmet je alat samo ako je, osim što je konstruisan za držanje, takođe napravljen od materijala koji omogućava korisniku da na njega primenjuje različite stepene sile. Ako ponovljena upotreba istroši deo alata (poput sečiva noža), moguće je da postoji mogućnost obnove tog dela; alternativno istrošeni ili polomljeni alat mora biti zamenjen. Alat spada u taksonomsku kategoriju oruđa, i nalazi se u istom taksonomskom rangu kao instrument, pribor, uređaj ili posuđe.
Svrsishodna je podjela prema namjeni. Prema namjeni alate dijelimo na :
Primjena i razvoj alata usporedno su vezani uz razvoj ljudskog društva i civilizacije. Osnovni cilj je bio olakšati i ubrzati rad. Poseban zamah u razvoju alata uzrokovan je masovnom proizvodnjom različitih uređaja i opreme (npr: automobila), gdje se zahtjeva što kraće vrijeme pripreme i proizvodnje, kako bi se smanjili troškovi poslovanja. Današnje alate nazivamo pomoćnim priborom ili mehanizmima u procesu izrade proizvoda i njegove kontrole. Mogu se podijeliti, odnosno razvrstati po različitim kriterijima.
Podjela alata prema djelatnosti
Prema djelatnosti se alati mogu podijeliti na alate:
ručni alat s vlastitim pogonom je mali stroj s ručnim vođenjem (električna ručna bušilica, brusilica, polirka).
Podjela alata prema načinu korištenja i nabave
Prema načinu korištenja i nabave alat se može podijeliti na:
standardni alat: kupuje se gotov na tržištu i takav upotrebljava, za opću upotrebu i različite proizvode, standardiziran po kvaliteti i dimenzijama (primjeri: nož, glodalo, svrdlo, ključ).
tipizirani alat: tipiziran i izrađen do visokog stupnja gotovosti, ali se ne može izravno upotrijebiti bez prethodne dorade ili dogradnje, ima određen oblik, ali mjere treba doraditi (primjeri: kućište štance, žigovi i izbacivači, štapići za profilne noževe).
specijalni alat: ne može se kupiti gotov na tržištu, potrebno ga je napraviti ili naručiti,služi za izradu konkretnog proizvoda (primjeri: naprave za bušenje ili montažu, štance za rezanje i preoblikovanje, kalupi za prešanje polimera i tlačni lijev metala).
Antropolozi smatraju da je upotreba alata bio važan korak u ljudskoj evoluciji.[5] S obzirom na to da alate ekstenzivno koriste ljudi i divlje šimpanze, široko se pretpostavlja da se prva rutinska upotreba alata dogodila pre divergencije između te dve vrste.[6] Međutim, ovi rani alati su verovatno bili napravljeni od nepostojanih materijala kao što su štapivi ili su se sastojali od nemodifikovanog kamenja koje se ne može razlikovati od drugog kamenja kao alata.
Kameni artefakti datiraju od pre oko 2,5 miliona godina.[7] Međutim, jedna studija iz 2010. godine sugeriše da je vrsta homininaAustralopithecus afarensis jela meso kasapeći leševe životinja kamenim oruđima. Ovo otkriće pomera najraniju poznatu upotrebu kamenog oruđa među homininima na pre oko 3,4 miliona godina.[8]
Nalazi stvarnih alata datiraju najmanje 2,6 miliona godina unazad u Etiopiji.[9] Jedan od najranijih oblika kamenih alata koji se mogu prepoznati je ručna sekira.
Do nedavno je oružje pronađeno u iskopinama bilo jedino oruđe „ranog čoveka” koje je proučavano i kome je pridavana važnost. Sada je više alata prepoznato kao kulturno i istorijski relevantno. Pored lova, za druge aktivnosti potrebni su i alati kao što su oni za pripremanje hrane, „... orašanje, obradu kože, žetvu i obradu drveta ...” U ovu grupu su uključeni i „alati od ljuskastog kamena”.
Alati su najvažniji predmeti koje su drevni ljudi koristili da se uspnu na vrh lanca ishrane; unapređivanjem alata, oni su mogli da ostvare zadatke koji prevazilaze mogućnosti ljudskog tela, kao što je koplje ili luk i strela za ubijanje plena, jer njihovi zubi nisu bili dovoljno oštri da probiju kožu mnogih životinja. „Čovek lovac” kao katalizator promene hominina je doveden u pitanje. Na osnovu tragova na kostima na arheološkim nalazištima, sada je očiglednije da su praljudi lešinarili ulove drugih predator, umesto da ubijaju svoju hranu.[10]
↑Whiten, A., J. Goodall, W.C. McGrew, T. Nishida, V. Reynolds, Y. Sugiyama, C.E.G. Tutin, R.W. Wrangham, and C. Boesch. 1999. Cultures in Chimpanzees. Nature 399:682—85. Panger, M.A., A.S. Brooks, B.G. Richmond, and B. Wood. 2002. Older than the Oldowan? Rethinking the emergence of hominin tool use. Evolutionary Anthropology: Issues, News, and Reviews 11:235–45.
↑McPherron, Shannon P.; Zeresenay Alemseged; Curtis W. Marean; Jonathan G. Wynn; Denne Reed; Denis Geraads; Rene Bobe; Hamdallah A. Bearat (2010). „Evidence for stone-tool-assisted consumption of animal tissues before 3.39 million years ago at Dikika, Ethiopia”. Nature466 (7308): 857–60. Bibcode2010Natur.466..857M. DOI:10.1038/nature09248. ISSN0028-0836. PMID20703305.
↑Semaw, S., M.J. Rogers, J. Quade, P.R. Renne, R.F. Butler, M. Domínguez-Rodrigo, D. Stout, W.S. Hart, T. Pickering, and S.W. Simpson. 2003. 2.6-Million-year-old stone tools and associated bones from OGS-6 and OGS-7, Gona, Afar, Ethiopia. Journal of Human Evolution 45:169–77.
Paul, Akshoy; Roy, Pijush; Mukherjee, Sanchayan (2005), Mechanical sciences: engineering mechanics and strength of materials, Prentice Hall of India, ISBN81-203-2611-3.
Brush, S.G. (1988). The History of Modern Science: A Guide to the Second Scientific Revolution 1800–1950. Ames: Iowa State University Press.
Bunch, Bryan and Hellemans, Alexander, (1993) The Timetables of Technology, New York, Simon & Schuster.
Castro, J. Justin (2020). „History of technology in nineteenth and twentieth century Latin America”. History Compass18 (3). DOI:10.1111/hic3.12609.
Derry, Thomas Kingston and Williams, Trevor I., (1993) A Short History of Technology: From the Earliest Times to A.D. 1900 New York: Dover Publications.
Kranzberg, Melvin and Pursell, Carroll W. Jr., eds. (1967) Technology in Western Civilization: Technology in the Twentieth Century New York: Oxford University Press.
Olby, R.C. et al., eds. (1996). Companion to the History of Modern Science. New York, Routledge.
Pacey, Arnold, (1974, 2ed 1994), The Maze of Ingenuity, The MIT Press, Cambridge, Mass,
Singer, C., Holmyard, E.J., Hall, A.R. and Williams, T.I. (eds.), (1954–59 and 1978) A History of Technology, 7 vols., Oxford, Clarendon Press. (Vols 6 and 7, 1978, ed. T. I. Williams)
Wilson, George (1855). What is Technology?: an inaugural lecture delivered in the University of Edinburgh on November 7, 1855 (1 izd.). Edinburgh: Sutherland and Knox.
Tóth, Zsuzsanna (2012). „The First Neolithic Sites in Central/South-East European Transect, Volume III: The Körös Culture in Eastern Hungary”. u: Anders, Alexandra; Siklósi, Zsuzsanna. Bone, Antler, and Tusk tools of the Early Neolithic Körös Culture. Oxford: BAR International Series 2334.
Paine, Lincoln (2013). The Sea and Civilization: A Maritime History of the World. New York: Random House, LLC.
Moorey, Peter Roger Stuart (1999). Ancient Mesopotamian Materials and Industries: The Archaeological Evidence. Eisenbrauns. ISBN9781575060422.
D.T. Potts (2012). A Companion to the Archaeology of the Ancient Near East. str. 285.
Attema, P. A. J.; Los-Weijns, Ma; Pers, N. D. Maring-Van der (December 2006). „Bronocice, Flintbek, Uruk, JEbel Aruda and Arslantepe: The Earliest Evidence Of Wheeled Vehicles In Europe And The Near East”. Palaeohistoria (University of Groningen) 47/48: 10–28 (11).
Paipetis, S. A.; Ceccarelli, Marco (2010). The Genius of Archimedes -- 23 Centuries of Influence on Mathematics, Science and Engineering: Proceedings of an International Conference held at Syracuse, Italy, June 8-10, 2010. Springer Science & Business Media. str. 416. ISBN9789048190911.