Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Robert Cray | |
---|---|
Robert Cray 2007. | |
Rođenje | 1. kolovoza 1953. |
Žanrovi | blues, blues rock |
Zanimanje | glazbenik, tekstopisac |
Instrument | gitara |
Djelatno razdoblje | 1974. - |
Producentska kuća | Mercury Records, Vanguard Records, Nozzle |
Angažman | Eric Clapton, B. B. King, Jimmie Vaughan, Bonnie Raitt, John Lee Hooker, Stevie Ray Vaughan |
WWW | |
Stranica | robertcray.com |
Značajni instrumenti | |
Robert Cray Signature Model Stratocaster | |
Robert Cray (Columbus, Georgia, 1. kolovoza 1953.) američki je blues gitarist, pjevač, te kantautor i vođa sastava Robert Cray Band.[1]
Crayova glazbena naobrazba počinje još u dječačkoj dobi kad je učio svirati klavir, a kao 12-godišnjak dolazi u doticaj s gitarom i glazbenom kolekcijom svojih roditelja u kojoj je otkrio glazbene veličine poput Buddyja Guya i Howlin' Wolfa.[2]
Kao srednjoškolac osniva svoj prvi sastav One Way Street. Završetkom srednje škole, obitelj se seli u Eugene, Oregon gdje je počeo svirati po lokalnim blues sastavima pod utjecajem Jimija Hendrixa, Steve Croppera, Beatlesa i Alberta Collinsa. Prvu postavu sastava Robert Cray Band okuplja 1974., a prvi javni nastup imali su 1977. na festivalu bluesa u San Franciscu.[3]
Prvi album Who's Been Talkin'? prošao je bez velikog uspjeha. Sljedeći album Bad Influence zajedno s pjesmom "Phone Booth" biva nagrađen s četiri nagrade Blues Music Awarda, a Cray postaje svjetski priznati glazbenik. Zapažen rad nastavlja i na albumu False Accusations, a Strong Persuader dostiže dvostruku platinastu nakladu i pojavljivanje video spotova na glazbenim televizijskim postajama VH1 i MTV, kao i veliko priznanje, nagradu Grammy 1987. kojom je nagrađen i album Showdown!, snimljen zajedno s Albertom Collinsom Johnnyjem Copelandom.[3]
U vremenu manjem od tri godine treći put biva nagrađen Grammyjem, ovoga puta za album Don't Be Afraid of the Dark i to 1988. Zapažen rad nagrađen je još s dva Grammyja, 1996. i 1999. Zajedno s Vaughanom, Collinsom i Copelandom smatra se zaslužnim za oživljavanje bluesa 1980-ih.[4]
Tijekom glazbene karijere surađivao je s mnogim poznatim glazbenicima: Ericom Claptonom, Tinom Turner, Johnom Leejem Hookerom i drugim, kako na njihovim albumima, tako i na turnejama.
|
|
Cray je peterostruki osvajač nagrade Grammy,[5] a 2011. primljen je u Blues Hall of Fame.[6]