Knowledge Base Wiki

Search for LIMS content across all our Wiki Knowledge Bases.

Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.

Uredi poveznice

Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.

U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).

U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).

U hrvatskom jeziku

U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.

Podjela pridjeva

Pridjevi se dijele po značenju na:

  • opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
  • posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
  • gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)

Imenička (neodređena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • kada su pridjevi dio imenskog predikata
  • kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)

U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.

Imenička ili neodređena sklonidba
Padež Muški rod (jd.) Ženski rod (jd.) Srednji rod (jd.) Muški rod (mn.) Ženski rod (mn.) Srednji rod (mn.)
Nominativ lijep-Ø lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Genitiv lijep-a lijep-e lijep-a lijep-ih lijep-ih lijep-ih
Dativ lijep-u lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Akuzativ lijep-a (za živo)
lijep-Ø (za neživo)
lijep-u lijep-o lijep-e lijep-e lijep-a
Vokativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Lokativ lijep-u lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Instrumental lijep-im lijep-om lijep-im lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)

Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
  • u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
  • kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
  • kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
  • kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
  • kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
  • kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
  • kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
Pridjevsko-zamjenička ili određena sklonidba
Padež Muški rod (jd.) Ženski rod (jd.) Srednji rod (jd.) Muški rod (mn.) Ženski rod (mn.) Srednji rod (mn.)
Nominativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Genitiv lijep-og(a) lijep-e lijep-a lijep-ih lijep-ih lijep-ih
Dativ lijep-om(u)[a] lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Akuzativ lijep-og(a) (za živo)
lijep-i (za neživo)
lijep-u lijep-o lijep-e lijep-e lijep-a
Vokativ lijep-i lijep-a lijep-o lijep-i lijep-e lijep-a
Lokativ lijep-om(e)[a] lijep-oj lijep-u lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)
Instrumental lijep-im(a) lijep-om lijep-im lijep-im(a) lijep-im(a) lijep-im(a)

Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.

Stupnjevi pridjeva

U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:

  • pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
  • komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
  • superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.

Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.

Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:

  • dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
  • dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
  • od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...

Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).

Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.

Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).

Bilješke

  1. a b Gramatike hrvatskoga jezika navode različite naveske za dativni i lokativni oblik određenih pridjeva muškog roda u jednini. Novije gramatike (među kojima su Školska gramatika hrvatskoga jezika Sande Ham iz 2017. i Hrvatska školska gramatika Lane Hudeček i Milice Mihaljević iz 2017.) tvrde da u dativu dolazi isključivo navezak -u, a u lokativu -e.[1][2] Međutim, u nekim starijim gramatikama (među kojima su Gramatika hrvatskoga jezika Josipa Silića i Ive Pranjkovića iz 2007. i Hrvatska gramatika Eugenije Barić i suradnika iz 2005.) za naveske -u i -e tvrdi se da dolaze uz oba padeža.[3][4]

Izvori

  1. Ham 2017., str. 62.
  2. Opisni pridjevi – Hrvatska školska gramatika. Gramatika.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2021. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
  3. Silić i Pranjković 2007., str. 136.
  4. Barić 2005., str. 178.

Literatura