Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Organska kemija | |
Prikaz različitih alotropskih modifikacija ugljika: a) dijamant, b) grafit, c) lonsdaleit, d-f) fulereni (C60, C540, C70), g) amorfni ugljik i h) ugljična nanocjevčica. | |
Znanstveno polje | Kemija |
---|---|
Znanstveno područje | Prirodne znanosti |
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj |
Organska kemija je grana kemije koja proučava spojeve ugljika koji čine živi svijet. To je relativno nova znanost jer je počela rasti tek početkom 19. stoljeća. Ugljik je u organskim spojevima uvijek četverovalentan. Danas je poznato preko 20 milijuna različitih organskih spojeva. Glavni je razlog tomu sposobnost ugljika da se na različite načine veže u prstenaste i lančaste molekule.
Godine 1828. je njemački kemičar Friedrich Wöhler uspio iz anorganskog spoja dobiti organski spoj mokraćevinu ili ureu. U to doba mislilo se da je to nemoguće jer organski spojevi nastaju samo u živim bićima djelovanjem vis vitalis (žive sile). Do 19. stoljeća ljudi su mislili da je nemoguće sintetizirati organske spojeve u laboratoriju, no 1824. sintetizirana je oksalna kiselina, a par godina kasnije i urea.
Po svojoj strukturi, organski su spojevi uglavnom kovalentne nepolarne molekule. Atomi ugljika su uvijek četverovalentni, a kut između dva (od četiri) vezana atoma je 109.5°. Zbog nepolarne strukture organski se spojevi ne otapaju u vodi, nego u nepolarnim (organskim) otopinama. Tekući su organski spojevi zbog niskih vrelišta hlapljivi i zapaljivi.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Organska kemija |