Knowledge Base Wiki

Search for LIMS content across all our Wiki Knowledge Bases.

Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.

Kip Stephen Thorne

Rođenje 1. lipnja 1940.
Logan, Utah, SAD
Narodnost Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Kalifornijski tehnološki institut Caltech u Pasadeni
Alma mater Kalifornijski tehnološki institut Caltech u Pasadeni
Sveučilište Princeton
Poznat po Astrofizika
Gravitacijski valovi
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (2017.)
Portal o životopisima
Gravitacijski valovi naizmjenično sabijaju i rastežu prostor kroz koji prolaze.

Kip Stephen Thorne ili Kip Thorne (Logan, Utah, 1. lipnja 1940.), američki fizičar. Doktorirao (1965.) na Princetonskom sveučilištu. Radio na Kalifornijskom tehnološkom institutu Caltech u Pasadeni (od 1967. do 2009.). Bavio se relativističkom astrofizikom, gravitacijom, crnim rupama i gravitacijskim valovima. Pružio je teorijsku potporu istraživanju i prepoznavanju izvora gravitacijskih valova i omogućio unaprjeđivanje interferometrijskoga detektora gravitacijskih valova. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1972.) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1973.). Za važan doprinos uporabi detektora LIGO (eng. Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) i prvo izravno bilježenje gravitacijskih valova s R. Weissom i B. C. Barishem dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (2017).[1]

Gravitacijski valovi

Podrobniji članak o temi: Gravitacijski valovi

Gravitacijski valovi ili gravitacijsko zračenje je poremećaj gravitacijskog polja, širi se poput valova. Javlja se kod ubrzanja masa: eksplozija supernovih, obilaženja zvijezda u bliskome dvojnom sustavu i slično. Kod nekih dvojnih zvijezda utvrđeno je da smanjenje ukupne orbitalne energije odgovara energiji koju odnose valovi.[2]

Od četiriju poznatih osnovnih sila u prirodi, gravitacija je najslabija pa je u području atoma i molekula potpuno zanemariva prema elektromagnetskim i nuklearnim silama. U svemirskim veličinama, gdje međusobno djeluju velike nakupine masa, međuzvjezdani plinovi, zvijezde, galaktike, gravitacija igra važnu ulogu. Astronomska otkrića pulsara i kvazara i teorije o razvoju zvijezda stavljaju teoriju gravitacije pred nove probleme, kao što su pitanje stalnosti gravitacijske konstante tijekom vremena, mehanizam gravitacijskoga kolapsa koji uzrokuje energetsku degeneraciju zvijezda. Kod gravitacijskoga kolapsa, sile zvjezdane gravitacije posve nadjačaju sile tlaka elektromagnetskog zračenja i zvijezda se sve više komprimira. Nakon porasta gravitacije iznad neke veličine, zvijezda postane za promatrača nevidljiva (crna rupa), jer kvanti zračenja više ne mogu napustiti zvijezdu. Za objašnjenje tih pojava može se pokazati nužnim da se u gravitacijskoj teoriji provede kvantizacija (kvantna mehanika). Energija gravitacijskoga polja bila bi kvantizirana i širila bi se kroz polje u gravitacijskim valovima. Kvant gravitacijskoga polja zove se graviton.

Otkriće gravitacijskih valova

Dne 11. veljače 2016. znanstvenci okupljeni oko projekta LIGO (eng. The Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) objavili su da su otkrili su do danas neotkrivene gravitacijske valove.[3] Prvo su zapazili 14. rujna 2015. par crnih rupa udaljenih 1,3 milijarde svjetlosnih godina, od koji je jedna imala masu veličine 29 Sunčevih masa (Sunce ima masu oko 2 ∙ 1030 kilograma), a druga 36 Sunčevih masa, raspoređenih na malenoj površini od nekoliko desetaka kilometara. One su prvo kružile jedna oko druge da bi se konačno stopile u jednu (znači ukupna masa je bila 65 Sunčevih masa). To je ujedno i prvi put da je potvrđeno postojanje dvojnog sustava crnih rupa. Energija koja se stvorila tim spajanjem bila oko 50 puta veća od energija svih zvijezda koje se nalaze u vidljivom dijelu svemira.[4] Signal se rasprostirao na frekvenciji od 35 do 250 Hz. Masa novostvorene crne rupe je oko 62 Sunčeve mase, a energija od 3 Sunčeve mase se rasprostirala svemirom u obliku gravitacijskih valova.[5] Signal je bio viđen s LIGO detektorima u Livingstonu (Louisiana) i Hanfordu (Washington), koji su udaljeni oko 3 000 kilometara, s razlikom od 0,007 sekundi zbog različitih kuteva između detektora i izvora. Signal je došao iz južne strane nebeske sfere, otprilike iz smjera Magellanovih oblaka (dvije galaktike, Veliki Magellanov oblak i Mali Magellanov oblak).[6] Razina pouzdanosti da su viđeni signali gravitacijski valovi je 99,99994 %.

Izvori

  1. ↑ Thorne, Kip Stephen, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5.5.2020.
  2. ↑ gravitacijski valovi (gravitacijsko zračenje), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  3. ↑ Gravitational waves from black holes detected. BBC News. 11. veljače 2016.
  4. ↑ This collision was 50 times more powerful than all the stars in the universe combined
  5. ↑ LIGO’s First-Ever Detection of Gravitational Waves Opens a New Window on the Universe
  6. ↑ Castelvecchi, Davide; Witze, Witze. 11. veljače 2016. Einstein's gravitational waves found at last. Nature News. doi:10.1038/nature.2016.19361. Pristupljeno 11. veljače 2016.
source: https://hr.wikipedia.org/wiki/Kip_Thorne