Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
| Kur'an |
|---|
 |
| Dio serije članaka o |
| islamu |
|---|
 |
Kur'an (arapski: القرآن, fonetski: El-Kurʾān) jest sveta knjiga islama. Muslimani vjeruju da je Kur'an Božija knjiga koja je objavljena njegovom posljednjem poslaniku Muhammedu.[1] Period objave počeo je Muhammedovim poslanstvom i trajao je neposredno do pred kraj njegova života, od 610. do 632. godine.[2] Taj period od 23 godine dijeli se na period od 13 godina objave u Meki i 10 u Medini. U zavisnosti gdje je objavljivan, Kur'anski dijelovi, tj. sure, dijele se na mekanske i medinske.
Arapska riječ Kur'an po svom je obliku infinitiv, koji se u bosanskom jeziku prevodi glagolskom imenicom. Prema tome, riječ Kur'an znači čitanje ili sakupljanje. Korijen ove riječi su dva arapska glasa: kaf (ﻕ), ra (ﺭ), te sukun (ّ ). U svim oblicima koji su izvedeni iz ovog korijena proteže se jedno glavno značenje te riječi, a to je sakupiti. Kur'an se čita ili, kako je to uobičajeno reći među bosanskim muslimanima, uči. Neki islamski učenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim nazivom zato što u sebi sakuplja i sadrži ajete, sure, zapovijedi, zabrane, obećanje, prijetnje, vijesti o prošlim narodima itd. Po ovome bi riječ Kur'an označavala zbirku. To je značenje riječi Kur'an s jezičke strane, dok ta riječ, po vjerovanju muslimana, označava posljednju Božiju knjigu, koja je preko meleka Džibrila objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu.[3]
Muslimani Kur'an, koji je posljednja objava i objava koja upotpunjuje prethodne, smatraju najvećom mudžizom Muhammeda.[4]
U samom Kur'anu, Kur'an je nazvan različitim nazivima. Prema mnogim autoritetima samo pet od tih naziva su vlastita imena a ostali nazivi su atributi odnosno svojstva Kur'ana.[5] Postoje i mišljena da Kur'an ima i više od pet vlastitih kao i brojna izvedena imena. Tih 5 vlastitih imena su:[5]
Osim ovih imena, neki islamski učenjaci navode još neka imena koja su u Kur'anu spomenuta, ali ne kao prava imena, već kao atributi Kur'ana. Od tih imena su: "Nur" (svjetlo), "Mev'iza" (savjet), "Burhān" (jasni dokaz), "Hudā" (uputstvo), "Bejjān" (jasno tumačenje), "Hakīm" (Mudri) itd.[3]
Kur'an se sastoji od 114 sura s ukupno 6.236 ajeta (prema kufanskom brojanju, koje je najraširenije; tačan broj ajeta je različit, ne zbog sadržaja, nego zbog različitih metoda njihovog brojanja). Svaka sura, osim sure Et-Tevba, počinje Bismillom ("U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"). Muslimani obično povezuju sure ne s njihovim brojevima, nego s arapskim imenima koja su na neki način izvedena iz dane sure.
Sure u Kur'anu nisu poredane po hronološkom redu objavljivanja. Nakon kratkog uvoda, Kur'an se nastavlja najdužom surom, a završava kraćima.
Od ukupno 114 sura od kojih se sastoji Kur'an, 82 sure su mekanske, njih 20 su medinske dok se za preostalih 12 pouzdano ne zna mjesto objave.[8] Pa iako postoje različita mišljenja o broju mekanskih i medinskih sura, najčešće se smatra da je ukupno 85 mekanskih dok su preostale, njih 29, medinske sure.
Kur'an je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. Napisan je u ranoj formi klasičnog arapskog jezika. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena.
Ubrzo nakon smrti Muhammeda 632. godine, islam se proširio izvan Arabije, te osvojio većinu tadašnjeg "civiliziranog" svijeta. Arapi su se morali suočiti s milionima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mijenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj kompleksnosti i rječniku. Nekoliko generacija nakon Muhammedove smrti, mnoge riječi korištene u Kur'anu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budući da se arapski jezik puno promijenio velikom brzinom. Beduini su govorili izmijenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi tražili njih da im objašnjavaju teške riječi ili razjašnjavanju neke stvari iz gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kur'an onima koji su slabije govorili arapski, arapska gramatika i leksika postale su značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz kur'anskih dana.
Muslimani smatraju Kur'an velikim i značajnim, između ostalog, i zbog njegove poezije i literarne dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kur'an. Prijevodi su smatrani manje sjajnima, prije kao interpretacije Božijih poruka nego same direktne poruke od Boga. Tradicionalno upravljanje prijevodima i publikacijama Kur'ana daje upute da, kad je knjiga izdana, ona ne može imati jednostavni naslov "Kur'an". Naslov uvijek mora sadržavati odredbeni pridjev (sprečavajući konfuziju s ostalim "recitacijama", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur'ana nose naslove poput Sveti Kur'an, Plemeniti Kur'an i sl.
Svaki priznati učenjak islamske škole trebao bi biti u mogućnosti da u najmanju ruku čita i razumije Kur'an u njegovoj originalnoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik, uče Kur'an djelomično ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to zaista potrebno radi obavljanja namaza (molitve).
Objava je počela u mjesecu ramazanu. Muhammed je, kao i obično, meditirao u pećini Hira kad mu se melek Džibril ukazao i obratio riječima: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!" Tada je Muhammed odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine. Jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku su ga ljudi učili napamet, a kasnije su ga počeli i zapisivati. Noć kad je Allah dupotpunio Kur'an zove se Lejletul kadr (Noć određenja).
Prema nekim podacima, oko 10 miliona ljudi zna Kur'an napamet[9]. Međutim, s obzirom na to da je to samo broj ljudi koji su službeno, pred komisijom preslušavani za hifz (učenje Kur'ana napamet), pretpostavlja se da je taj broj dosta veći. Ljudi koji znaju cijeli Kur'an napamet nazivaju se hafizi. Prenosi se da je Muhammed u jednom hadisu rekao: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." S obzirom na ovaj hadis i oćenito zbog velike ljubavi koju muslimani osjećaju prema Kur'ana, hafizi su širom islamskog svijeta poštovani i cijenjeni kao čuvari ove svete knjige.
Kur'an je zabilježen na dva načina: usmenim i pismenim putem.
Među ashabima je bilo mnogo hafiza. Iz vremena Muhammeda kao hafizi se navode: Ubejj ibn Ka'b, Muaz ibn Džebel, Zejd ibn Sabit, Ebu-Derda, Abdulah ibn Mes'ud i drugi.
Muhammed je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je "u bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedždžar bio Ammar ibn Hazm. Muhammed je od njega uzeo zastavu i predao je Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Muhammeda: 'Allahov Poslaniče, da nije do tebe stiglo nešto ružno o meni?' 'Ne', reče Muhammed, 'Kur'an ima prednost,' a Zejd ibn Sabit je hafiz Kur'ana'."
Muhammed je imao oko 40 ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, onako kako je njemu diktirao Džibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo bilježi od njega osim Kur'ana. Ako bi neko nešto zabilježio osim Kur’ana, Muhammed je insistirao da se to pobriše.
U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba između muslimana i lažnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu-Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi (kojih je bilo mnogo) znali uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu-Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan, a zatim štampan. Potrebno je navesti da je kroz cijeli taj period bio ogroman broj hafiza.
Prijevod Kur'ana je uvijek bio problematičan i težak posao. S obzirom na to da muslimani Kur'an smatraju nadnaravnim i božanskim, mnogi smatraju da je Kur'an zapravo i nemoguće prevesti na drugi jezik. Arapski jezik ima polisemičnu prirodu i značajno se mijenja u odnosu na kontekst, što prijevod čini mnogo težim.
Bez obzira na to, prijevodi približnog značenja postoje na skoro svim jezicima svijeta. Prvi prijevod Kur'ana (sura El-Fatiha) na strani jezik uradio je poznati ashab Selman el-Farisi u 7. vijeku. Prvi potpuni prijevod Kur'ana bio je na perzijski jezik u 9. vijeku.
Islamska tradicija navodi da su neki ajeti prevođeni za vrijeme Muhammeda, i to za vrijeme hidžre u Abesiniju. Ti prijevodi su predočeni vladaru Abesinije (današnje Etiopije) Nedžašiji i Bizantije Herakliju.
1936. godine bila su poznata 102 prijevoda na strane jezike.
Robert Keton (1110? – 1160?), srednjovjekovni teolog, astrolog i arabist, prvi je preveo Kur'an na zapadne jezike (latinski) Pisac Aleksandar Ros prvi je preveo Kur'an na engleski 1649. godine, i to s francuskog, od franuskog prevodioca Andre du Ryera, koji je Kur'an preveo 1647.
Prvi prijevod na neki od jezika na Balkanu štampan je u Beogradu 1895. Njegov autor bio je ljekar Mićo Ljubibratić.
1936. u Sarajevu se pojavio "Kur'an Časni" u prijevodu Džemaludina Čauševića i Muhameda Pandže. Ovaj prijevod je izašao i 1969, kao i više puta poslije. 1937. izašao je u Mostaru prijevod Kur'ana Alija Rize Karabega.
1977. u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu izašao je prijevod Kur'ana od Besima Korkuta. Ovaj prijevod je, također, imao više izdanja.
Devedesetih godina prošlog vijeka prijevod Kur'ana s komentarom načinio je i Mustafa Mlivo, a potom i dr. Enes Karić.
Što se tiče prijevoda Kur'ana na Brajevom pismu od 2001. godine postoji na bosanskom jeziku. Do sada je na Brajevom pismu u dva navrata štampan prijevod Kur'ana, kojeg je preveo na bosanski jezik Besim Korkut. Prvi put je izvršeno štampanje 2001. godine. Drugi put prijevod Kur'ana na Brajevom pismu izašao je 2011. godine.[10]
Muslimani naspram Kur'ana imaju velike obaveze, i to savladavanje čitanja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Već je naveden hadis: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."
Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. Muhammed obećao je dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi, pa kaže: "Onaj koji uči Kur'an mučeći se imat će dvostruku nagradu." Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Međutim, oni koji mogu naći učitelja, koji će ih ispravno podučiti i u mogućnosti su savladati materiju, obavezni su to uraditi. Kaže Muhammed : "Onaj koji je vješt u učenju Kur'ana bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Važno je spomenuti da onaj koji nije kadar usavršiti svoje učenje ne smije zanemariti učenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Allah dž.š. kaže: "Allah ne opterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (El-Bekara, 268).
U Kur'anu se između kazivanja o vjeri i obavezama i pravima ljudi govori i o mnogim drugim stvarima. Jedan važan aspekt kazivanja u Kur'anu jest svakako kazivanje o narodima, pogotovo o onima koji su živjeli prije objave islama i čiji način života služe budućim narodima uglavnom kao pouka. Također, govori se i o plemenima, grupama ljudi kao i narodima koji su živjeli u aktuelnom momentu. Najveća pažnja data je narodima iz kojih su poticali neki od poslanika a ti narodi su osim eksplicitnog spominjanja spominju upravo i kao narodi nekog od poslanika. Primjer takvog spominjanja su Nuhov, Ibrahimov kao i narodi drugih poslanika. Osim toga, narodi pojedinih poslanika se spominju eksplicitno kao što su narodi: Ad (poslanika Huda), Semud (poslanika Saliha), stanovnici Medjena ili Ejke (Šuajbov narod) i dr. Osim toga spominju se i drugi narodi i grupe ljudi po različitim osnovama kao što su: Arapi, Jevreji, kršćani, Sabejci, ehlikitabije, nevjernici, licemjeri i drugi.
Jedna od posebnosti Kur'ana kao knjige su i karakteristični počeci pojedinih sura. Takvih sura je ukupno 29. Te sure su specifične po tome što započinju sa odvojenim harfovima (kojih može biti od jednog do pet) koji se prilikom učenja zasebno izgovaraju, kao samostalni harfovi.[11] Iako postoje različita objašnjenja značenja ovih harfova, opća je saglasnost da je ljudima njihovo pravo značenje nepoznato i da u stvari predstavljaju Kur'ansku nadnaravnost. Ukupno je 15 različitih karakterističnih početaka od čega su četiri sure nazvano prema tim počecima: Ta-Ha, Ja-sin, Sad i Kaf.[11]
LIMS forum content by LIMS forum members is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License. Based on a work at www.limsforum.com.
