Infrastructure tools to support an effective radiation oncology learning health system

Bol je neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva, ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom.

Bol istovremeno može biti dopuna nocicepciji, sustavu koji prenosi informacije o upali, šteti ili bliskoj šteti tkiva, prema leđnoj moždini i mozgu. Ipak, neovisno se opaža. Nocicepcija prenosi somatske informacije bez prisustva svijesti, dok je bol percepcija osjetilne informacije.

Kao dio tjelesnog obrambenog sustava, bol okida mentalno i fizičko ponašanje koje pokušava pronaći način da što prije završi bolno iskustvo. Istovremeno, bol predstavlja povratnu informaciju koja potiče učenje, čineći ponavljanje jednakog bolnog iskustva manje vjerojatnim. Nocicepcijski sustav može izazvati signale koji okidaju osjećaj boli, te je način odgovaranja na oštećenje i dio je brzog i upozoravajućeg prijenosa koji upućuje određene organe i prvenstveno centralni živčani sustav koji zatim započinje reakcije radi umanjivanja ozljede.

Bol u intenzitetu može se razlikovati, i to počevši od lagane, zatim teške, te naposljetku agonizirajuće i može se pojaviti kao stalna ili nestalna. Može ju se doživjeti kao oštru, pulsirajuću, mučnu, goruću, strijeljajuću ili kao kombinaciju navedenih. Doživljaj boli razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Istovremeno, bol se može kvantificirati na numeričkoj ljestvici od 1-10 bodova; ipak, točnost ovakve ljestvice ometaju:

• osjetljivost 64%
• posebnost ili specifičnost 83%

Lokalizacija nije uvijek točna i ne određuje problematično područje. Neki se osjećaji boli mogu proširiti ili zadržati na pojedinom mjestu. Bol koja se zadržava na jednom mjestu, obično kod organskih bolesti, događa se kada osjetilna vlakna viskusa ulaze u jednak segment kralješničke moždine kao somatski živci.

Ovakva subjektivna lokalizacija boli uz određeni dio tijela određuje neke vrste boli, poput vratne boli, kožne bolove, bubrežne bolove, i bolne uterine kontrakcije (trudovi) koji se odvijaju tijekom porođaja. Ova česta upotreba boli nije potpuno u skladu s znanstvenim modelom boli kao subjektivnog iskustva.

Nemogućnost osjećanja boli, poput one u rijetkom stanju kongenitalne neosjetljivosti na bol ili kongenitalne analgezije, jest uzrok nesvjesnosti prema fizičkom oštećenju tijela.

Bol može biti akutna i kronična. Razlika između akutne i kronične vrste boli ne nalazi se u samom trajanju osjećaja boli, već u naravi same boli. Njeno upravljanje i terapije prikladne su tom pravilu.

Inače, liječnici smatraju liječenje akutne boli, koja je obično uzrok oštećenja mekog tkiva, infekcije i/ili upale, lakšim. Obično se istovremeno liječi lijekovima ili odgovarajućim tehnikama koje otklanjaju uzrok boli, ili lijekovima ili odgovarajućim tehnikama kojima kontroliramo osjećaj boli (analgetici). Akutna bol služi kao alarm na ozljedu ili oštećenje tijela.

Liječnici imaju samo osnovnu izobrazbu u liječenju i upravljanju kronične boli, te se bolesnici koji od nje pate upućuju specijalistima.

Kronična se bol može pojaviti bez ikakvog očitog uzroka ili kao posljedica razvijajuće bolesti ili neravnoteže. Ovaj poremećaj može okinuti mnogobrojne psihološke probleme koji zbunjuju bolesnika i pružatelja zdravstvene njege, što dovodi do različitih dijagoza i bolesnikova osjećaja bespomoćnosti i beznadnosti. Ponekad kronična bol može imati psihosomatski ili psihogen uzrok.

Kroničnom se boli obično smatralo bol koja traje dulje od 6 mjeseci. Danas se definira kao "bolest boli". Njeno podrijetlo, trajanje, jačina i specifični simptomi variraju. Jedina stalna činjenica koja prati kroničnu bol jest da se, kao poremećaj, ne može shvatiti na isti način kao akutna bol.

U nekim slučajevima neuspješno liječenje akutne boli može dovesti do razvijanja kronične boli.

Hipnoza kao i ostale različite perceptivne tehnike koje provociraju izmjenjena stanja svijesti pokazale su se kao važna pomoć u upravljanju svim tipovima boli. Neke vrste fizičke manipulacije ili vježbe također pokazuju zanimljive rezultate.

Doživljaj fiziološke boli može se grupirati u skladu s izvorom i povezanim nociceptorima (neuronima koji opažaju bol).

• Kožna bol uzrokovana je ozljedom kože ili površinskih tkiva. Kožni nociceptori završavaju netom ispod kože, i radi visoke koncentracije živčanih završetaka, razvijaju točno utvrđenu, lokaliziranu bol kratkog trajanja. Primjeri ozljeda koje uzrokuju kožnu bol uključuju porezotine i manje opekline (prvog stupnja).

• Somatska bol dolazi iz ligamenata, tetiva, kostiju, krvnih žila, pa čak i samih živaca. Detektiraju ju somatski nociceptori. Oskudnost receptora boli u ovim područjima proizvode tupu, slabo lokaliziranu bol duljeg trajanja od kožne boli; primjeri uključuju uganuća i slomljene kosti.

• Organska bol dolazi iz tjelesnih organa. Organski nociceptori nalaze se unutar tjelesnih organa i unutarnjih šupljina. Još veća oskudnost nociceptora u ovim područjima proizvodi bol koja je veće bolnosti i duljeg trajanja od somatske boli. Organsku je bol izrazito teško lokalizirati, i određene ozljede na visceralnom tkivu uzrokuju bol gdje je osjećaj lokaliziran na području potpuno nevezanom za mjesto ozljede. Miokardna ishemija (gubitak protoka krvi u dio mišićnog tkiva srca) vjerojatno je najpoznatiji primjer takve boli; bol se može javiti u gornjem dijelu prsa, ili lijevom ramenu, ruci, pa čak i šaci.

• Fantomska bol udova osjećaj je boli u udu koji je izgubljen ili iz kojeg osoba više ne prima fizičke signale. Doživljaj je gotovo jedinstven kod osoba kojima su amputirane noge ili kvadriplegije.

• Neuropatska bol može se javiti kao ishod ozljede ili bolesti samog živčanog tkiva. Ovakva posljedica može onemogućiti sposobnost osjetilnih živaca da šalju točne informacije talamusu, te radi toga mozak interpretira bolne poticaje čak i kada ne postoji nijedan očit ili poznat fiziološki uzrok boli. Nije temeljita definicija ove kronične boli i uzroci su nepoznati.

Bol se odnosi na subjektivan, neugodan osjećaj koji prati šteta ili bliska šteta tkiva, iako se može odviti i bez prisustva takve šteta ako je sistem nocicepcije ne funkcionira pravilno. Nocicepcija se odnosi na sistem koji prenosi signale štete i boli iz tkiva; fiziološki događaj koji prati bol.

Svi nociceptori su slobodni živčani završetci čija su stanična tijela izvan kralježaka u dorzalnom korijenu. Nociceptori mogu uočiti mehaničke, toplinske i kemijske stimulanse, i pronalaze se na koži i unutarnjim površinama poput pokosnice ili površinama zglobova. Dublje unutarnje površine oskudno su snabdjevene receptorima boli i dovesti će do osjećaja kronične boli ako dođe do štete tkiva u ovim područjima.

Unatoč svojoj neugodnosti, bol je važan dio postojanja ljudi i ostalih životinja; zapravo je ključna u njihovom opstanku. Bol potiče organizam da se oslobodi i riješi škodljivog stimulansa povezanog s njenim izvorom. Preliminarna bol služi kao indikator da je ozljeda neizbježna, poput boli uskoro slomljene kosti. Bol također može potaknuti proces zacjeljivanja, pošto će većina organizama zaštititi ozljeđeni dio tijela kako bi izbjegle daljnju bol. Ljudi rođeni s kongenitalnom neosjetljivošću na bol obično imaju kratak životni vijek, i pate od brojnih nevolja poput slomljenih kostiju, dekubitusa, i kroničnih infekcija.

Sam mozak oslobođen je nociceptora te radi toga ne može doživjeti bol. Poradi toga, glavobolja nije izazvana stimulacijom vlakana za osjet boli u samom mozgu. Umjesto toga, membrana koja okružuje mozak i moždinu, dura mater, opskrbljena je receptorima boli, i stimulacija ovih duralnih nociceptora smatra se donekle uključenom u stvaranje glavobolje.