Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Fosfolipidi su klasa lipida i značajna komponenta svih ćelijskih membrana.[1] Oni mogu da formiraju lipidne dvoslojeve. Većina fosfolipida sadrži diglicerid, fosfatnu grupu, i jednostavni organski molekul kao što je holin. Jedan izuzetak od ovog pravila je sfingomijelin, koji je formiran od sfingozina umesto glicerola. Prvi fosfolipid identifikovan u biološkim tkivima je bio lecitin, ili fosfatidilholin, u žumancetu. Otkrio ga je 1847. godine francuski hemičar i apotekar Teodor Nikolas Gobli.
„Glava“ fosfolipida je hidrofilna (privlači vodu), dok njihov hidrofobni „rep“ odbija vodu. Hidrofilna glava ima negativno naelektrisanu fosfatnu grupu, a može da sadrži i druge polarne grupe. Hidrofobni rep se obično sastoji od dugačkih masno kiselinskih ugljeno vodoničnih lanaca. U vodi, fosfolipidi formiraju više različitih struktura u zavisnosti od specifičnih osobina fosfolipida. Te specifične osobine omogućavaju fosfolipidima da igraju važnu ulogu u fosfolipidnom dvosloju. U biološkim sistemima, fosfolipidi se često javljaju sa drugim molekulima (npr., proteinima, glikolipidima, i holesterolom) u dvosloju kao što je ćelijska membrana.[2] Lipidni dvoslojevi nastaju kad se hidrofobni repovi slože jedni naspram drugih, formirajući membranu sa hidrofilnim glavama na obe strane okrenute ka vodi.
Sinteza fosfolipida se odvija u citozolu u okolini ER membrane koja je bogata u proteinima koji učestvuju u sintezi (GPAT i LPAAT acil transferaze, fosfataze i holin fosfotransferaze) i alokacije (flipaze i flopaze). Na kraju vezikule sa fosfolipidima se odvajaju od ER, i prenose se na membrane.[3]