Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Kotar (lat. processus) naziv je za teritorijalnu upravnu jedinicu manju od županije, a veću od općine. Kotarevi su kroz povijest bili oblik teritorijalnog ustroja na području Hrvatske i bivše Jugoslavije
U 15. stoljeću postojali su "desetinski kotarevi", nazvani tako jer se po njima obavljalo prikupljanje desetine u feudalnom sustavu, o čemu postoje i registri.
Na području Vojne krajine krajem 18. stoljeća postojalo je pet kotareva: Banatski, Brodski, Gradiški, Ličko-otočački i Ogulinsko-slunjski. U banskoj Hrvatskoj kotarevi se stvaraju nakon ukinuća kmetstva 1848. U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, nakon povratka Vojne krajine (1881), vladinom su uredbom od 30. VI. 1886. sve županije podijeljene na kotareve (dotad su ponegdje postojale podžupanije). Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo imalo je 1914. 70 kotareva. Ti su se kotarevi dijelili na okruge (lat. districtus), a okruzi na općine (lat. communitates ili iudicatus). Sličan je teritorijalni ustroj postojao i na područu Ugarskog kraljevstva koje je 1914. imalo 442 kotara (mađ. járás; u današnjoj Mađarskoj: kistérség). I Dalmacija pod austrijskom vlašću bila je podijeljena na kotareve.
Podjela na kotareve ostat će i unutar Kraljevine Jugoslavije (tom hrvatskom nazivu odgovarao je srpski naziv srez) te kasnije u drugoj Jugoslaviji. Kotarevi su ukidani postupno. Prvo ih je ukinula Narodna Republika Crna Gora, zatim Autonomna Kosovsko-metohijska Oblast, a onda je smanjen njihov broj u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Kotarevi su najvećim dijelom ukidani od 1963. do 1967. godine. To se dogodilo zato što je razvojem društva općina bila predviđena za glavni oblik političko-teritorijalne organizacije. Međutim, kotare su ubrzo zamijenile zajednice općina.
U samostalnoj Republici Hrvatskoj prvi je Ustav odredio kako jedinice lokalne samouprave mogu, u skladu sa zakonom, biti općina i kotar ili grad.
Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj utemeljena su samo dva kotara: Kotar Glina u sastavu Sisačko-moslavačke i Kotar Knin u sastavu tada postojeće Županije Zadarsko-Kninske. Ta dva kotara, zbog okupacije i neprihvaćanja dogovora o mirnom uklopljavanju područja općina koje su bile njihov sastavni dio, nikad nisu zaživjela. Ipak, značajno je zapisati i objasniti kako je Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, a Ustavni zakon ima snagu Ustava samoga, predviđeno postojanje pravnog instituta kotara (područja) s posebnim samoupravnim (autonomnim) položajem. Također je određan i naziv kotara koji je prema navedenom Ustavnom zakonu trebao biti autonomni kotar. Tako bi postojali Autonomni kotar Glina i Autonomni kotar Knin.
Prestali su postojati 11. V. 2000. donošenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnoga zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, a kao dio županija prestali su postojati 7. II. 1997.
Sadašnji hrvatski Ustav ne poznaje kotar kao mogućnost upravno-prostornoga ustroja.