Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Ovo je članak o karti kao geografskom pojmu. Za ostala značenja, vidi Karta (razvrstavanje). „Mapa” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Mapa (razvrstavanje).Karta, mapa ili zemljovid (grčki χάρτης [khártes] – "list papira"; na srednjevijekovnom latinskom mappa, na engleskom map), umanjena slika Zemljine površine, nekog dijela Zemljine površine ili neba. Zemljina površina, zbog zakrivljenosti, ne može se prikazati u ravnini bez deformacija, a ne mogu se prikazati ni sve pojedinosti i svi objekti na Zemljinoj površini. Prema tome karte su deformisane i pojednostavljene slike Zemljine površine s unaprijed određenom svrhom. Upotrebljavaju se za različite naučne, tehničke, ekonomske, vojne i kulturne potrebe, pa se i dijele prema mjerilu, sadržaju i svrsi.
Karta kao pojednostavljen prikaz prostora i navigacijske pomoći ističe odnose među objektima unutar prostora. Karta je dvodimenzionalni, geometrijski pouzdan prikaz trodimenzionalnog prostora. Nauka i umjetnost izrade karata naziva se kartografija.
Izrada karata potiče još iz kamenog doba i čini se da pomiče datum otkrića pisanog jezika unazad nekoliko hiljada godina. Jedna od najstarijih sačuvanih karata naslikana je na zidu Čatal Hejuka u srednjoj Anatoliji (današnja Turska), a potječe od oko 6200. pne.
Dok se o kartama misli kao o proizvodima razumnog, naučnog pogleda na svijet, karte imaju i svoj mitski kvalitet. Predmoderne karte i tradicije kartiranja izvan zapadnjačke tradicije često su spajali geografiju s nenaučnom kosmografijom pokazujući odnos posmatrača prema svemiru. Srednjovjekovne "T-O" karte, na primjer, pokazuju Jerusalim u središtu svijeta, a u nekim slučajevima i odnos Zemljinog "tijela" prema Isusovom tijelu. Nasuprot tome, pomorske karte (ili "portolani") iz istog doba s prikazom Sredozemlja izvanredno su pouzdane. Čak i danas ispod svoje čisto upotrebne vrijednosti, karte mogu biti snažna retorička oruđa, pa je to bio izvor jako plodnog kriticizma karata tokom zadnjih dvadeset godina, značajno u djelima J. B. Harleyja, Marka Monmoniera i Denisa Wooda.
Putne karte su danas možda najšire korištene karte te oblikuju podskup navigacijskih karata, koje također uključuju zračme i pomorske karte, karte željezničke mreže te planinarske i biciklističke karte. Društvenim kartama, uključujući GreenMaps, sve više raste važnost. U terminima kvantiteta, najveći broj nacrtanih listova karata vjerovatno su napravili mjesni geodeti u službi općina, sakupljanja poreza, hitnih službi te ostalih mjesnih agencija. Mnoge nacionalne geodetske projekte izvršila je vojska poput Britanskog Ordnance Surveyja (sada građanska vladina agencija svjetski poznata po svom detaljnom radu).
Konvencionalno većina geometrijsko pouzdanih karata sadrži tekst na vrhu kada je karta okrenuta sjeverom prema gore, dakle sjever se nalazi na vrhu lista.
Karte na kojima se sjever ne nalazi na vrhu:
Ako je osoba smještena na identificiranoj tački unutar područja neke karte, tada se karta može orijentisati na takav način da svaka tačka na karti leži u istom smjeru kao odgovarajuće tačke u stvarnosti. Primjena navigacije na taj način naziva se orijentisanje.
Mnoge, ali ipak ne sve karte napravljene su u mjerilu, dopuštajući čitaocu da shvati stvarne veličine i udaljenosti među nacrtanim objektima. Veće mjerilo pokazuje više detalja, stoga traži veću kartu za prikazivanje istog područja. Na primjer, karte namijenjene planinarima često su u mjerilu omjera 1:25,000, što znači da 1 bilo koje jedinice mjerenja na mapi odgovara 25,000 istih jedinica u stvarnosti; dok su karte namijenjene motoristima često u mjerilu 1:250,000. Karte koje koriste neki kvalitet osim fizičkog područja za određivanje relativne veličine nazivaju se kartogrami.
Poznati primjer karte bez mjerila je karta Londonske podzemne željeznice koja najbolje ispunjava svoju namjenu tako što je fizički manje pouzdana, a više vizualno komunikativna prema užurbanom pogledu radnika. To nije kartogram (budući da ne postoji nikakvo dosljedno mjerenje udaljenosti) nego topološka karta koja također oslikava približne pravce. Jednostavne karte prikazane na nekim putnim znakovima pravaca sljedeći su primjeri takve vrste.
Zapravo većina komercijalnih navigacijskih karata poput putnih karata i planova gradova, žrtvuju određenu količinu pouzdanosti u mjerilu kako bi pridonijeli veću vizualniju korisnost njenom korisniku, na primjer pretjerivanje u širini cesta. Sličnog mišljenja kao i krajnji korisnik, kartografi će cenzurisati sadržaj prostora oslikanog kartom kako bi omogućili korisnije oruđe tom korisniku. Na primjer, putna karta može i ne mora prikazivati željezničke pruge, a ako da, može ih prikazati manje jasnije nego autoputeve.
Prema mjerilu karte se dijele na karte krupnog, srednjeg i sitnog mjerila. Karte krupnog mjerila (do uključivo 1:100 000) dobivaju se neposredno reprodukcijom originalnih terenskih snimaka. Karte srednjeg mjerila (od 1:100 000 do 1:500 000) izrađuju se iz karata krupnog mjerila. Karte sitnih mjerila (od 1:500 000 i dalje) izrađuju se iz karata srednjeg mjerila.
Prema sadržaju i svrsi karte se dijele na: geografske karte, na kojima su prikazani veći ili manji dijelovi nekog područja Zemlje (mogu biti krupnog, srednjeg i sitnog mjerila); geološke karte, prikazuju geološke formacije na Zemljinoj površini i ispod nje, a izrađuju se na temelju postojećih geografskih karata unošenjem stratigrafskih i petrografskih podataka; pomorske karte konstruisane su specijalno za pomorski promet; sadržavaju sve elemente za navigaciju, reljef morskog dna (dubine), položaje hridina i podvodnih grebena, morsku obalu i objekte na obali koji su važni za navigaciju. Topografske karte prikazuju u određenom mjerilu dio Zemljine površine u položajnom i visinskom smislu; na orografskim kartama predočene su planine nekog kraja ili čitave države; hidrografske (hidrološke) karte prikazuju vode nekog kraja, a etnografske prebivalište i rasprostranjenost nacionalnosti nekog kraja. Prema svrsi, karte mogu biti još: historijske, statističke, turističke, prometne (automobilske), meteorološke i druge.
Karte svijeta ili velikih područja često su 'političke' ili 'fizičke'. Najvažnija namjena političke karte je prikazivanje teritorijalnih granica; namjena fizičke je prikazivanje geografskih obilježja poput planina, vrste tla ili upotrebe zemljišta. Geološke mape prikazuju ne samo fizičku površinu, već i karakteristike podložnih stijena, rasjednih linija i podpovršinskih struktura.
Karte koje oslikavaju površinu Zemlje također koriste projekciju, tj. način prenošenja trodimenzionalne stvarne površine geoida na dvodimenzionalni list papira. Možda najpoznatija projekcija karte svijeta je Merkatorova projekcija, izvorno namijenjena kao oblik pomorske karte.
Od zadnje četvrtine 20. vijeka, nezamjenjiv alat kartografa je kompjuter. Veći dio kartografije, posebno kod geodetskog prikupljanja podataka, obuhvaćen je geografskim informacijskim sistemom (GIS). Čak i kada GIS nije upleten, većina kartografa sada koristi različite kompjuterske grafičke programe za stvaranje novih karata. Interaktivne, kompjuterski obrađene karte komercijalno su dostupne i dopuštaju korisnicima zumiranje (odnosno da povećaju ili smanje mjerilo), ponekad zamjenjujući jednu kartu s drugom različitog mjerila sa središtem gdje je moguće u istoj tački. Satelitski navigacijski sistemi u automobilu su kompjuterski obrađene karte s planiranom rutom i obavještajnim uređajima koje posmatraju položaj korisnika putem satelita.
Zumiranje u određenom redu jedne ili kombinacije više njih:
Na primjer:
Riječ "karta" također se koristila za opisivanje mjesta unutar video igara poput SOCOM II: U.S. Navy SEALs i Counter-Strikea, koje igrači koriste za takmičenje kao sinonim za razinu (nivo).
LIMS forum content by LIMS forum members is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License. Based on a work at www.limsforum.com.
