Type a search term to find related articles by LIMS subject matter experts gathered from the most trusted and dynamic collaboration tools in the laboratory informatics industry.
Listopadne biljke su sve vrste biljaka koje gube svoje listove pred nastupajući nepovoljni period, bez obzira da li se radi o zimi ili sušnom periodu, što zavisi od podneblja koje ta vrsta nastanjuje. Najprije njihovi listovi mijenjaju boju iz zelene u najčešće žutu, crvenkastu ili mrku, što se dešava zbog povlačenja pigmenta hlorofila iz listova. U samoj lisnoj osnovi stvara se tkivo za odvajanje koje sprečava dalji dotok vode i korisnih supstanci u list, pa se on suši i otpada. Na tom mjestu na stablu ostaje lisni ožiljak [1].
Zbacivanje lišća je višestruko značajno za biljke, jer one tada ne vrše proces transpiracije i na taj način ne gube vodu koju bi inače teško usvajale zbog fizičke ili fiziološke suše. Također, tokom zime, lišće bi se smrzlo, a i grane sa lišćem bi trpjele veći pritisak snijega. Postoji i pretpostavka da se na taj način biljke oslobađaju i štetnih produkata metabolizma koji su se nakupili u listu [2].
Listopadno lišće je mnogo češće od zimzelenog. Rasprostranjeno je po cijeloj Zemlji, ali se može reći da je mnogo manje na njenim sjevernim dijelovima i u visokim planinama. Stabla ovih vrsta su veoma bogata lišćem, koje svake godine opada i stvara velike naslage. Razgradnjom lišća nastaju korisne organske materije potrebne za obogaćivanje tla za ishranu biljaka. Kiselost tla u liščarskim područjima je veoma često neutralna, što je veoma pogodno za rast i razvoj mnogih prizemnih vrsta i zeljastog bilja.
Listopadne biljke su na primjer divlji kesten, breza, hrast, bukva, lipa, topola, platan i mnoge druge.