FAIR and interactive data graphics from a scientific knowledge graph

Vidi takođe: Sirija (historijska regija)

الجمهوريّة العربيّة السّوريّة (al-Džumhūrīyâ al-`Arabīyâ as-Sūrīyâ) Sirijska Arapska Republika
Zastava Grb
Himna: "Homat el Diyar"
Glavni grad	Damask
Službeni jezici	arapski
Leaders
Utemeljenje	Od Francuske 7. travnja 1946.
Površina
• Vode (%)	0.06
Stanovništvo
• Popis iz 2002	17,585,540 (55.)
• Gustoća	93 /km2
Valuta	sirijska funta
Vremenska zona	+2
Pozivni broj	+963
ISO 3166 kod	[[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]]
Veb-domena	.sy
(1) izvan uporabe

Sirija, službeno Sirijska Arapska Republika je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanom.

Zemlja se sastoji od nekoliko regija: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-Libanon, u kojem se nalazi najviši vrh, 2.814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan s malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječe rijeka Eufrat čije se vode koriste za natapanje.

Sirija je zemlja smještena u jugozapadnoj Aziji. Veliki dijelovi zemlje su pustinja i polupustinja. Njezin se teritorij može podijeliti na nekoliko dijelova. Uz 180 km duge obale Sredozemnog mora nalazi se ravnica široka oko trideset kilometara. Paralelno uz obalnu ravnicu pruža se lanac planina Jabbal al Nusayiriyah; a na njih se južno nastavljaju Anti-Libanonske planine gdje se nalazi i najviši vrh Sirije, 2814 metara visoki Hermon. U jugozapadnom dijelu Sirije nalazi se Golanska visoravan koja je trenutno pod Izraelom. Većinu južnog dijela Sirije zauzima Sirijska pustinja koja je praktički prostrana visoravan. Ostatak zemlje nalazi se na izdignutom platou (nižem od Sirijske pustinje) koji je u većem dijelu dio zaravnjenog prostora zvanog Al Jazirah. Na platou se nalazi i najveće sirijsko jezero al-Asad na najvećoj sirijskoj rijeci Eufratu, te drugo po veličini jezero Nuzayzah.

Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova Sirijske poljoprivrede. Osim Eufrata važne su tekućice Orontes i Khabur.

Najvažniji grad na sirijskoj obali je Latakija (Al-Ladiqiyah). To je i najveća luka. Izlaz na Sredozemno more daje Siriji na geostrateškoj važnosti i pogoduje razvoju gospodarskih grana vezanih uz more.

Klima je u Siriji određena reljefom. U područjima bližima moru prevladava umjerena klima sa suhim ljetom (Cs). Uz morsku je obalu jak utjecaj Sredozemnog mora pa su uz suha ljeta zime tamo vlažne ( i do 1000 mm padalina). Većina zemlje ima BW klimu (pustinjsku). Na najvišim dijelovima klima ima utjecaj visine pa se tu može govoriti o preplaninskoj klimi.

U područjima između Alepa i Damaska padaline su rjeđe i variraju između 255 mm do 510 mm. U pustinjskim predjelima padaline variraju između 25 i 127 mm.

Razlike u temperaturi su male; prosječne siječanjske variraju od 4.4 °C do 6.4 °C, a srpanjske oko 30 °C.

Tla su uglavnom smeđa, a u vegetaciji prevladavaju stepska i pustinjska vegetacija, dok je u mediteranskom dijelu zemlje prisutna i sredozemna vegetacija. Od raslinja najvažniji su maslina, tamaris, pamuk te alepski bor i sirijski hrast (u višim područjima).

Od životinja su najvažnije antilopa, jelen, zec, dikobraz, pelikan te brojne vrste guštera koje obitavaju u pustinjama.

Nastanak ovog prostora datira u tercijar.

Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble. Bila je dio Rimskog Carstva, Bizanta, a Damask je bio prijestolnica Omajadskog Carstva (660. – 750.). U početku 16. stoljeća postala je dio Otomanskog Carstva. Nakon prvog svjetskog rata postala je mandatno područje Francuske koja se povukla iz zemlje 1946.^[1]

Prvih 25 godina neovisnosti bilo je obilježeno političkom nestabilnošću s čestim prevratima i neuspješnim pokušajima stvaranja arapskih federacija s Egiptom i Irakom. Dominirali su arapski nacionalisti i socijalisti iz stranke Baas koja je bila na vlasti i u susjednom Iraku. Izrael je u šestodnevnom ratu 1967. okupirao strateški važnu Golansku visoravan na jugozapadu zemlje.

Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte Alawita 1970. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti 2000., a nasljedio ga je sin Bašar. Sirija igra dominantnu ulogu u političkom životu susjednog Libanona u kojem je sve donedavno držala jake vojne snage i brojne agente.

Većina stanovništva su Arapi, a ima i Kurda (9%). Islam je najzastupljenija religija. Uz većinske Sunite (70%) značajan udio u stanovništvu čine i druge islamske skupine i sekte: Alawiti, Šijiti i Druzi. Kršćana ima oko 9%.

Sirija spada u donju srednju grupu zemalja po razvijenosti. Najveći dio stanovništva zaposlen je u poljoprivredi, a u primarnom sektoru radi 24% stanovništva. Sekundarni je sektor vrlo važan i u njemu je zaposleno 30% stanovništva. Najviša je zaposlenost u tercijarnom sektoru i u njemu radi 46%, a ostvaruje najveću dobit i turistički devizni priljev od 1 082 000 000 $ (2000.).

Najvažniji sirijski proizvodi su nafta i zemni plin. Proizvodnja nafte vezana je uz tanke zalihe i iznosi 530 000 barela dnevno. Proizvodnja fosfata iznosi 2 400 000 tona (10. u svijetu). Postoje i izdašne zalihe minerala. Hidroenergetska postrojenja na Eufratu, uz termoelektrane na pogon naftom proizvode sasvim dovoljno struje za potrebe zemlje. Industrija uključuje proizvodnju tekstila, preradu hrane i strojogradnju.

Pamuk je glavna i najpouzdanija ratarska kultura. Proizvodnja pamučnog vlakna iznosi 272 000 tona i 10. je u svijetu. Uljarice su također vrlo važne i Sirija je 4. u svijetu po proizvodnji maslinovog ulja sa 180 000 tona. Dosta se sadi i duhan koji je visoke kvalitete. Od stočarstva najviše se uzgajaju koze, ovce i deve. One pasu iz navodnjavanih pašnjaka čija je tehnika navodnjavanja stara 4 000 godina.

Turizam sa svojih preko milijardu dolara prihoda sve je značajnija gospodarska grana. Osobito je popularno odredište ruševine Palmire; antičkoga grada kao i ostaci od ranijih civilizacija preko Arapa i križara pa sve do Turaka.

1991. nakon sudjelovanja u Zaljevskom ratu Sirija je zatoplila odnose sa Zapadom. Tada su se povećala ulaganja i trgovina sa Sirijom, a zemlja je dobila i znatnu novčanu pomoć. Danas izvoz Sirije iznosi 4 490 milijuna $, a uvoz 4 300. Novčana jedinica je sirijska funta (SYP), a stoti dio pijastera.

Razvoj sirijskog gospodarstva usporen je zbog velike uloge države i socijalističkog modela razvoja. Sva velika poduzeća nacionalizirana su 1960. i suočavaju se s problemima niske produktivnosti i neracionalnih ekonomskih odluka. U posljednje vrijeme Vlada nizom mjera pokušava oživjeti poljoprivredu, osobito izvozne kulture te reformirati financijski sektor. Većinu izvoza čini nafta, iako su sirijske rezerve relativno ograničene. BDP je 2003. bio 3.300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Popis gradova u Siriji

Prometna je povezanost dobra, pogotovo između dva najveća grada. Cestovna i željeznička mreža su dobro razvijene, a gradovi Damask i Allep imaju imeđunarodne zračne luke. Najveća morska luka je Latakija.

Kakvoća zdravstva koje je ograničeno na gradove i besplatno za siromašne te pitke vode i sanitarija nezadovoljavajuća je. Smrtnost djece je poprilično visoka, a socijalna skrb ograničena.

1. ↑ „Report of the Commission Entrusted by the Council with the Study of the Frontier between Syria and Iraq”. World Digital Library. 1932. Pristupljeno 2013-07-11. 

Sirija na Wikimedijinoj ostavi